Objavljujemo uz dozvolu autorice
Napisala Jael Rucker
U prošlosedmičnom izdanju serijala Zašto se niko nikada ne izvinjava Michaelu Jacksonu, bavili smo se „novinarkom” Diane Dimond i pitanjem da li je njeno izvještavanje o Michaelu Jacksonu zaista bilo ono što ona opisuje kao „pošteno”. U tom članku spomenula sam čovjeka po imenu Victor Gutierrez, koji je služio kao glavni izvor za prilog koji je Dimond emitovala o Jacksonu u januaru 1995. godine, u kojem je lažno tvrdila da postoji snimak na kojem Jackson seksualno zlostavlja dječaka za kojeg je Gutierrez tvrdio da je jedan od Jacksonovih nećaka. To je potom dovelo do toga da Jackson tuži i Dimond i Gutierreza zbog tih lažnih tvrdnji.
Dok je Dimond uspjela izbjeći odgovornost u tužbi zahvaljujući svom statusu novinarke koja je „samo izvještavala ono što joj je rečeno”, Jackson je uspješno dobio tužbu protiv Gutierreza, koji nikada nije pružio nikakav dokaz da posjeduje taj navodni snimak.
U članku o Dimond takođe sam napomenula da sam do sada namjerno birala da ne govorim o Gutierrezu kada su u pitanju ove optužbe protiv Jacksona. U ovom trenutku serijala tek smo stigli do dijela kada su Chandlerove optužbe postale javne, ali sam izabrala ovakav pristup jer, iako postoje sličnosti između onoga što je Gutierrez napisao u svojoj knjizi i nekih tvrdnji optuživača, Jacksonovi kritičari brzo takve stvari nazivaju „teorijama zavjere”. Zato ga tek sada spominjem — željela sam pokazati da čak i kada se Gutierrez potpuno ukloni iz priče, optužbe se i dalje raspadaju zbog brojnih kontradikcija i sumnjivih elemenata, od kojih smo neke već obradili.
Sada ću ubaciti još jedan neočekivan obrat. Umjesto da se trenutno fokusiram na te sličnosti, usmjerit ću pažnju na Victora Gutierreza kao osobu, jer je stvarnost takva da je on korišten kao izvor ne samo određenim novinarima, već i policiji/tužilaštvu tokom njihovih istraga protiv Jacksona. Gutierrez je čak bio povezan s nekim bivšim Jacksonovim sumnjivim zaposlenicima koji su ga optuživali za zlostavljanje djece zbog novca, da bi se njihove tvrdnje kasnije raspale pod zakletvom. Kada saznate kakva je Gutierrez osoba, njegova povezanost s tim ljudima postaje vrlo upitna i navodi vas da se zapitate zašto ON nije bio detaljnije istražen.
Nepotrebno je reći — s ovim čovjekom stvari nisu baš potpuno čiste, pa hajde da detaljno zaronimo u priču.
Victor Gutierrez početkom 1990-ih
Navodi se da je u septembru 2006. godine Gutierrez razgovarao s novinarom Robertom Sandallom u intervjuu za britanski GQ, gdje je navodno iznio „svoju stranu priče”. Zanimljivo (i ne baš iznenađujuće), čini se da je taj intervju u potpunosti uklonjen s interneta, jer opšta pretraga ne daje nikakve rezultate. Što se tiče Sandalla, on je preminuo 2010. godine i izgleda da nije lično arhivirao sav svoj rad.
Ipak, stranica Michael Jackson Allegations uspjela je transkribovati intervju prije nego što je, kako se čini, uklonjen. Oni navode da priča glasi:
„Navodi se da je Gutierrez započeo svoju istragu 1986. godine kada je radio pod tajnim identitetom s LAPD-om. Tokom prisustvovanja jednoj tajnoj konferenciji koju je održala jedna sumnjiva organizacija u Los Angelesu, Gutierrez je čuo brojne reference na Michaela Jacksona. U to vrijeme, koliko je javnost znala, ‘Wacko Jacko’ je bio samo ekscentrična ličnost. Činjenica da je volio društvo mladih dječaka tada nije djelovala ništa sumnjivije nego njegova druženja s čimpanzom po imenu Bubbles.”
U ovom odlomku se tvrdi da je Gutierrez 1986. godine prisustvovao konvenciji NAMBLA (North American Man/Boy Love Association) dok je „radio pod tajnim identitetom s LAPD-om”, te da je Michael Jackson bio „više puta spomenut”. Međutim, u istom intervjuu se također navodi da je „nakon prve faze svog istraživanja” Gutierrez poslao primjerak svoje knjige (koja je napisana godinama nakon te konvencije) LAPD-u, ali da su ga odbacili jer je bio „ništa, latino novinar iz Los Angelesa”.
Neobično, zar ne? Ako je Gutierrez zaista „radio pod tajnim identitetom” s LAPD-om godinama ranije, onda ga ne bi kasnije odbacili kao „beznačajnog novinara” kada im je poslao svoju knjigu… zar ne? Dakle, ne čini se da je Gutierrez govorio istinu o tome da je „bio tajni saradnik LAPD-a” kao objašnjenje za svoje prisustvo toj NAMBLA konvenciji 1986. godine, nego da je tu priču izmislio kako bi prikrio pitanje zašto je uopšte bio na NAMBLA konvenciji.
Neću ponavljati njihove bolesne ideje, ali kratko istraživanje će pokazati zašto bi neko lagao o razlozima svog prisustva na njihovoj konvenciji… jer bi se onda ljudi pitali: „Pa, šta si TI radio tamo?”
Također treba napomenuti da je ovaj članak u britanskom GQ-u zapravo bio o filmu koji je Gutierrez planirao snimiti s osnivačima produkcijske kuće World of Wonder, a koji je trebao biti zasnovan na njegovoj knjizi. A kada uđemo u detalje Gutierrezove knjige, vidjet ćete zašto se čini da je ovaj članak iz britanskog GQ-a uklonjen s interneta.
Idemo dalje…
Krajem decembra 1993. godine LAPD odjel za seksualnu eksploataciju djece (SEOC) kontaktirao je Gutierreza (čije je ime bilo redigovano) u vezi s tvrdnjama da je Jackson bio pod istragom 1985. ili 1986. godine zbog „zlostavljanja dva meksička dječaka”. Iako je Gutierrezovo ime prekriveno, znamo da se radi o njemu jer je on jedini u tom periodu koji odgovara opisu pisca koji je radio na knjizi o Michaelu Jacksonu u vezi s optužbama protiv njega.
S vremenske distance i nastavka istraga protiv Jacksona znamo da te tvrdnje očigledno nisu bile istinite i da nikada ništa nije pronađeno što bi ih potvrdilo. Međutim, unutar tog dokumenta postoji još jedna očigledna laž koju je Gutierrez iznio… da je istraga bila „zataškana” jer je Jackson trebao dobiti nagradu od tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana u Bijeloj kući.
Hajde da to provjerimo činjenicama…
Ne postoji nikakav zapis da je Michael Jackson primio bilo kakvu predsjedničku nagradu ili priznanje 1985. ili 1986. godine. Njegovo prvo predsjedničko priznanje bilo je 1984. godine, a sljedeće tek 1990. Zapravo, Jackson je u tim godinama bio jedva viđen u javnosti, povukao se sve do izlaska albuma Bad 1987. godine. Dakle, osim što ništa iz Gutierrezovih tvrdnji nikada nije potvrđeno, ovo je još jedno odstupanje u njegovoj priči, što je važno istaći jer kasnije otvara pitanje zašto mu se i dalje vjerovalo i zašto je dobijao prilike da „iznosi svoja istraživanja”, uprkos ovakvim crvenim zastavicama.
Ovo me dovodi do sljedeće tačke…
Lažna tvrdnja o video-snimku
Kao što sam obradila u prošlom poglavlju, negdje sredinom 1990-ih tadašnja televizijska ličnost emisije Hard Copy, Diane Dimond, upoznala je Gutierreza i počela raditi s njim, nakon što ju je navodno kontaktirao s tvrdnjama da posjeduje video-snimak Jacksona kako zlostavlja maloljetnika, za kojeg će kasnije reći da je Jacksonov nećak. I uprkos tome što Gutierrez nije imao nikakvo stvarno priznanje ni kredibilitet kao novinar, i uprkos tome što nikada nije predao takav snimak vlastima, Dimond mu je jednostavno… povjerovala, izjavivši za KABC Morning Show s Kenom i Barkleyjem da nema nikakve sumnje u Gutierreza.
Iste večeri, Dimond je emitovala prilog u emisiji Hard Copy u kojem je Gutierrez dodatno razradio ovu „fantomsku” video-snimku. Rezultat Dimondinog intervjua i priloga bio je da je Jackson podnio tužbu protiv oboje.
Kao što je već pomenuto u prošlom poglavlju, Dimond je uspjela da njen dio tužbe bude odbačen jer su sudovi zaključili da priču nije predstavila kao činjenicu, dok je Jackson, međutim, zaista dobio spor protiv Gutierreza. Prije nego što pređemo na to, ipak želim skrenuti pažnju na izjavu zamjenice okružnog tužioca Lauren Weiss, koju je napisala u znak potvrde tvrdnji Dimond.
U njoj se tvrdi da je Gutierrez bio ispitan o toj snimci od strane višeg istražitelja iz Ureda okružnog tužioca Los Angelesa. Već sam ranije ukazala na kontradikcije između izjava Lauren Weiss i Toma Sneddona kroz njihove izjave u Dimondinom članku, ali ako se ovaj razgovor s Gutierrezom zaista desio, zašto bi LAPD ponovo vjerovao njemu nakon što su njegove ranije tvrdnje iz decembra 1993. o „meksičkim dječacima” završile bez ikakvog ishoda?
I pogodite gdje je ova tvrdnja završila? Nigdje. Uprkos tome što je navodno „posjedovao snimak”, Gutierrez nikada nije predao ništa istražiteljima niti je ikada na bilo koji način dokazao njegovo postojanje. Stranica Michael Jackson Allegations ističe tužbu i kako su Gutierrezove tvrdnje na sudu dokazano bile izmišljene.
Za početak, Gutierrez je tvrdio da je dječak prikazan na snimku kojeg je Jackson navodno zlostavljao bio Jeremy Jackson, sin Jermainea Jacksona i Margaret Maldonado, koja je te tvrdnje oštro negirala u svojoj knjizi, a izvodi iz nje su objavljeni na MJ Allegations stranici:
„Primila sam telefonski poziv od jedne novinarke po imenu Ruth Robinson. Ruth sam poznavala već duže vrijeme i cijenila sam njen integritet. Zbog toga mi je bilo još teže da čujem ono što mi je imala reći. ‘Htjela sam te upozoriti, Margaret,’ rekla je. ‘Priča se da postoji video-snimak Michaela kako zlostavlja jednog od tvojih sinova i da ti imaš taj snimak.’ Da je bilo ko drugi izgovorio te riječi, spustila bih slušalicu.
Međutim, s obzirom na dugogodišnji odnos koji sam imala s Ruth, odgovorila sam joj. Rekla sam joj da to, naravno, nije istina i da želim da se ta priča odmah zaustavi. Bila je u kontaktu s nekim ko radi za National Enquirer, koji ju je obavijestio da se priprema priča za taj list. Ruth me povezala s tom osobom i ja sam odlučno demantovala tu priču. Također sam joj rekla da, ako se priča objavi, ću ja biti vlasnik National Enquirera prije nego što se završe sve tužbe koje ću podnijeti.”
Maldonado nastavlja:
„National Enquirer nikada nije objavio tu priču. Međutim, Hard Copy jeste. Dopisnica Hard Copyja Diane Dimond izvijestila je da vlasti ponovo otvaraju istragu o slučaju seksualnog zlostavljanja djece protiv Michaela. Također je te optužbe iznijela na radio stanici KABC-AM u Los Angelesu, u jutarnjoj emisiji koju su vodili Roger Barkley i Ken Minyard. Dimondine tvrdnje zasnivale su se na riječima slobodnog novinara Victora Gutierreza. Ta priča je bila skandalozna laž. Ništa od toga nije bilo istina. Nikada nisam upoznala tog čovjeka. Nije postojao nikakav snimak. Michael mi nikada nije platio za šutnju. Nikada nije zlostavljao Jeremyja. Tačka.”
Osim toga, kako navodi stranica Michael Jackson Allegations, Gutierrez je iznosio i tvrdnje koje se mogu dokazivo osporiti, poput one da se „sreo s Maldonado u hotelskoj sobi koju je platio svojom kreditnom karticom”, ali hotel uopšte nije imao nikakav zapis da je on ikada boravio tamo. Nikada.
Pored toga, evo šta je privatni istražitelj po imenu Eric Mason naveo u svojoj izjavi u vezi s Gutierrezom i njegovim tvrdnjama:
„Gospodin Wells mi je rekao da su 2. jula 1997. godine gospodin Gutierrez i njegov advokat, gospodin Goldman, nenajavljeno došli u kuću gospodina Wellsa kako bi razgovarali o navodnim fotografijama. Tokom njihovih razgovora 2. jula 1997. godine, gospodin Gutierrez je ispričao Wellsu o svim svojim vezama u tabloidnom biznisu i da je prodao mnogo priča, od kojih su neke bile ‘sranje’ i jednostavno izmišljene. Prema riječima gospodina Wellsa, Gutierrez je rekao da je novac u tabloidnom biznisu lak, čak i za lažne priče. Gospodin Wells mi je rekao da je pitao gospodina Gutierreza o pitanju videokasete u ovom slučaju. Prema Wellsu, gospodin Gutierrez je rekao: ‘Sudija mi je rekao da dostavim kasetu, a ja je nisam mogao dostaviti.’ Wells je pitao Gutierreza da li je ikada imao ili vidio kasetu, a prema Wellsu, Gutierrez se nasmiješio i rekao: ‘Pa, znaš kako to ide. Znaš kako idu te stvari.’ Wells mi je rekao da je vjerovao da mu Gutierrez, ne rekavši to eksplicitno, poručuje da je lagao o postojanju kasete.“
Počinjem se gubiti u Gutierrezovim lažima. Nepotrebno je reći, Jackson je bez problema dobio tužbu protiv njega:
Michael Jackson je dobio 2,7 miliona dolara u svojoj tužbi za klevetu protiv slobodnog novinara koji je tvrdio da posjeduje videokasetu na kojoj pop pjevač ima seksualne odnose sa tinejdžerom.
„Porotnici su nam rekli da ne žele samo da nadoknade štetu gospodinu Jacksonu i kazne Victora Gutierreza, već i da pošalju poruku da su umorni od tabloida koji lažu o poznatima zarad novca“, rekao je Jacksonov advokat Zia Modabber.
Gutierrezova knjiga
Usred svega toga, Gutierrez je 1996. godine također objavio svoju knjigu Michael Jackson Was My Lover, koja se zasnivala na Jordanu Chandleru. Sam naslov vam već govori sve što trebate znati o Gutierrezu i njegovoj knjizi, jer kao što sam ranije spomenula u vezi s knjigom Raya Chandlera iz 2004. All That Glitters, jezik i način izražavanja koji se koriste za opisivanje onoga što bi predstavljalo zlostavljanje djece su vrlo uznemirujući, budući da Jackson ne bi mogao biti „ljubavnik” gotovo tinejdžerskog Jordana, što je upravo kako Gutierrez opisuje njih dvojicu u svojoj knjizi.
Vjerujte mi kada kažem da ne želim objavljivati sadržaj Gutierrezove knjige jer je i odvratan i uznemirujući, ali mi je dosta toga da se Jackson (čak i nakon smrti) koristi kao žrtveni jarac da bi se zaštitili ovakvi ljudi. To su oni čije je kuće trebalo pretresati, čije je kompjutere trebalo pretraživati i čije je snimke trebalo pregledati. To su ljudi koje su trebale istraživati dvije različite nadležnosti, uz pomoć FBI-a. Ne Michael.
Odakle je Gutierrez dobio te fotografije Jordana? Jedini mogući način na koji ih je mogao dobiti bio je preko Chandlerovih ili preko nekoga ko ih je poznavao, što postavlja pitanje zašto su takve fotografije uopće bile snimljene. I pošto uvijek ima neko ko će to pogrešno shvatiti, ne… ove fotografije nisu pronađene u blizini Michaela Jacksona. Nadalje, obratite pažnju na opis:
„Za Kralja popa, dječakovo tijelo je bilo ‘veoma seksi’. Nije mogao držati ruke dalje od dječakovog tijela.”
Iako ne postoji direktan dokaz da je Evan ili bilo ko iz Chandlerove porodice napravio ove fotografije i dostavio kopije Gutierrezu, ovo je dobar trenutak da se podsjeti da je glumica Carrie Fisher u svojoj knjizi tvrdila da je Evan neprimjereno govorio o „dobrom izgledu” svog maloljetnog sina. Evo citata:
U svojoj autobiografskoj knjizi ‘Shockaholic’, Carrie Fisher tvrdi da je Chandler bio njen zubar, poznat kao „zubar zvijezda“, koji je rado ispunjavao upitne zahtjeve slavnih u zamjenu za druženje s njima. Krajem 1980-ih, ovisnica Fisher bi se podvrgavala nepotrebnim zahvatima na zubima samo da bi od njega dobila morfij. Fisher tvrdi da se Chandler mogao nagovoriti financijskim poticajima ili „uslugama“ da dođe u kuću pacijenta kako bi mu dao lijekove. Na registarskoj tablici mu je pisalo „SLEEP MD“. U knjizi Fisher opisuje Chandlera kao „čudnog“, nazivajući ga „ovim čudakom“, te kaže da joj je Chandler tokom jednog dentalnog pregleda u privatnom razgovoru rekao: „Moj sin je VEOMA (uz uznemirujući osmijeh, podignute obrve, možda čak i lascivno namigivanje) zgodan…“ “Bilo je groteskno.“
„Tada sam znala da moram naći drugog zubara. Nijedan lijek ne može sakriti osjećaj jeze po koži… Nikada nisam mislila da je Michaelova cijela stvar s djecom seksualna. Nikada. Naravno, bilo je kilometrima daleko od prikladnog, ali samo zato što nešto nije normalno ne znači da mora biti perverzno. To nisu jedine dvije mogućnosti za ono što se može događati između odrasle osobe i djeteta s kojim nije u rodu dok se druže… i da, imao je zabavni park, zoološki vrt, kino, kokice, slatkiše i slona, ali zaključiti iz svega toga da je đavolski trljao ruke dok je pleo tu ogromnu super-paukovu mrežu da namami i ulovi djecu u nju – to je jednostavno loša matematika.“ [5]
Evo nekoliko dodatnih uznemirujućih citata iz Gutierrezove knjige:
„Te noći, Jordie i Jackson su šetali rančem uživajući u zvijezdama. Došli su do jezera držeći se za ruke kao zaljubljeni.”
„Jackson mu je u više navrata rekao da su suđeni da budu par i da je njihova veza zapisana u kosmosu.”
„Poljupci i nježnosti nastavili su biti dio njihove veze.”
Ovdje ću stati s citiranjem ovih odvratnih odlomaka, jer ovo dovoljno govori o Victoru Gutierrezu i njegovom bolesnom načinu razmišljanja. Štaviše, kako navodi stranica MJ Allegations, Gutierrez je tvrdio da je knjigu zasnovao na Jordanovom dnevniku, što su sami Chandlerovi osporili, navodeći da Jordan nikada nije vodio dnevnik. Dodatno, dnevnik u kojem bi Jordan navodno dokumentovao svoje „zlostavljanje” bio bi dokaz koji bi se koristio protiv Jacksona u istragama, a takvo nešto nikada nije ni predstavljeno.
Dvije godine nakon što je Jackson dobio tužbu protiv Gutierreza, knjiga je zvanično povučena iz prodaje.
Suđenje 2005. godine
U budućnosti ću detaljnije govoriti o Gutierrezovom učešću u ovim optužbama protiv Jacksona. Ipak, za sada ću se zadržati na činjenici da je Gutierrez nevjerovatno uspio dobiti posao „sudskog reportera” tokom Jacksonovog krivičnog suđenja 2005. godine.
Kako je, zaboga, ovaj čovjek mogao biti „stručnjak” kada nikada nije uspio da pruži dokaze za bilo šta što je ikada tvrdio protiv Jacksona? Kako je mogao biti „stručnjak” kada je uhvaćen u laži pod zakletvom? Kako je mogao biti „stručnjak” kada je izgubio tužbu protiv Jacksona zbog lažnih tvrdnji i bio obavezan da mu plati preko 2 miliona dolara? Ali još važnije, kako je mogao biti „stručnjak” protiv Jacksona kada je doslovno napisao knjigu koja se može smatrati pro-pedofilskom?
I još jedan primjer apsurda koji se dešavao tokom Jacksonovog suđenja.
Nastaviće se…
MJLOE.net
Vezani tekstovi
