Optužbe 1993/4. godine

Plan Evana Chandlera: Optužbe iz 1993. potiču od Evana Chandlera, oca Jordana Chandlera, koji je želio postati scenarist i u Jacksonu je vidio priliku da to ostvari. Kad ga je Jackson odbio i kad su on, Jordan i June Chandler prestali razgovarati s njim, Evan je smislio plan kako ucijeniti Jacksona optužujući ga za zlostavljanje i prisiljavajući svog sina da učini isto. Mnogo je dokaza da je Evan podučavao Jordana da laže o zlostavljanju.

Početni motiv optužbe: Evan Chandler je prvobitno tražio 20 miliona dolara od Jacksona za 4 scenarija, po 5 miliona za svaki, isplaćenih tokom 4 godine. To su bili uslovi koje je prvi iznio da ne bi izašao u javnost s optužbama. Jackson je to odbio.

Nema pravih pregovora: Nakon Evanovog početnog novčanog zahtjeva, Jacksonov privatni detektiv Anthony Pellicano ponudio je jedan milion dolara da vidi kako će Evan reagovati. Evan je odbio očekujući da će iznos biti puno veći. Umjesto toga, Pellicano je ponudio samo 350 000 dolara, pokušavajući prikupiti dokaze o dodatnim zahtjevima. 17. avgusta 1993. snimio je Evanovog odvjetnika Barryja Rothmana kako traži više od 350 000 dolara da bi se Evan usredotočio na filmove i mogao zatvoriti svoju zubarsku ordinaciju. U tom momentu je Evan Chandler bio spreman prihvatiti i samo milijun dolara. Jackson je i to odbio.

Snimljeni pokušaj iznude: Evan Chandler je snimljen kako raspravlja o svom planu da ponizi Jacksona i “dobije mnogo”, još dok njegov sin nije ni bio optužio Jacksona ni za šta. S obzirom na činjenicu da je od Jacksona tražio 20 milijuna dolara, jasno je da je mislio na veliku svotu novca.

Priznanje izmišljenih tvrdnji: U hronologiji Evana Chandlera, on je nenamjerno priznao da je, dok je vršio pritisak na svog sina da podnese optužbe protiv Jacksona, izmislio seksualne činove između Jacksona i njegovog sina, ulazeći u konkretne eksplicitne detalje za koje će njegov sin kasnije optužiti Jacksona. Jedino valjano objašnjenje je da je Evan Chandler podučavao svog sina Jordana da laže o zlostavljanju.

Neizgovoreni detalji: Evan Chandler je napisao hronologiju u kojoj navodi razne detalje optužbe. Ti detalji nisu mogli doći od Jordana Chandlera, jer su obojica izjavili da Jordan nikada nije podijelio detalje sa svojim ocem.

Jordan ponavalja Evanove riječi: Daljnji dokazi o podučavanju što treba reći pojavili su se dok je Jordan razgovarao s dr. Gardnerom 6. listopada 1993., gdje je je gotovo doslovce ponavljao riječi svog oca unatoč svojih tvrdnji da s ocem nikada nije razgovarao o navodnom zlostavljanju, osim što je jednom odgovorio na Evanovo agresivno ispitivanje 16. jula 1993. godine.

Kontradiktorne izjave: Tipično za one koji iznose lažne optužbe, izjave i opisi navodnog zlostavljanja Jordana Chandlera bili su vrlo nedosljedni, dajući različite detalje i slijed događaja ovisno o tome s kim se razgovaralo.

Svjedok Jordanova priznanja: Jacksonova frizerka Carol LaMere otkrila je da je, dok je radila Jacksonovu frizuru u njegovom stanu, načula telefonski razgovor između Jordana i Jacksona – dječak je plakao i žalio se da ne zna zašto ga otac tjera na sve to.

Nema fizičkih dokaza: Pretraga Michaela Jacksona do skidanja nije odgovarala opisu koji je dao Jordan Chandler. Lindenova izjava jasno pokazuje da je Jordan opisao obrezani penis, a Jacksonova autopsija potvrđuje da nije bio.

Nema dokaza od druge djece: Unatoč opsežnim istragama i razgovorima s brojnim svjedocima, poput Yoshija Whaleya, Coreyja Feldmana, Jonathana Spencea, Bretta Barnesa, koji su spavali kod Jacksona kao djeca, nije se pokazao obrazac zlostavljanja. Unatoč agresivnim naporima policajaca da iznesu optužbe protiv Jacksona, svi oni i njihove obitelji prijavili su pozitivne i nenasilne interakcije s Jacksonom. Taj nedostatak potkrepljujućih optužbi oslabio je vjerodostojnost Chandlerovih navoda.

Iskazi neovisnih svjedoka: Mnogi neovisni svjedoci, uključujući Jacksonovo osoblje, prijatelje i drugu djecu, dali su dosljedne iskaze koji su bili u suprotnosti s Chandlerovim navodima. Ova su svjedočenja istaknula Jacksonovo ponašanje puno poštovanja i brige prema djeci.

Nema optužnica: Tužitelj je rekao da su dvije velike porote istražile dokaze protiv Jacksona. Da su našli dovoljno dokaza da ga optuže, optužili bi ga. Napominjemo da je velika porota (engl. Grand jury) naziv za pravosudno tijelo, sastavljeno od laika, a koje je zaduženo za pokretanje ili odobravanje, odnosno preliminarni krivični postupak. Obično se pojavljivala u zemljama anglosaksonskog pravnog sistema, iako danas djeluje isključivo u SAD. Broji od 16 do 23 ljudi, i ima ovlasti pozivanja svjedoka, razmatranja i izvođenja dokaza; odluka velike porote odobrava pokretanje redovnog postupka, odnosno samo suđenje. Pri tome su kriteriji za dokazivanje daleko blaži, pa je dovoljno ustanoviti da postoji “osnovana sumnja” da je neko počinio krivično djelo da bi se protiv njega mogao pokrenuti postupak, umjesto da se mora dokazati da je neko počinio krivično djelo “izvan svake razumne sumnje”. Odbrana nema pravo iznositi dokaze velikoj poroti niti unakrsno ispitivati svjedoke tužilaštva. Dakle, velike porote slušaju isključivo dokaze tužilaštva i na osnovu tih dokaza zaključuju da li krivični postupak treba pokrenuti ili ne. U ovom slučaju dvije velike porote (u Santa Barbari i LA-u) nisu ustanovile postojanje osnovane sumnje i pored toga što je pred velikim porotama dozvoljeno iznošenje dokaza “rekla-kazala” bez ikakvog unakrsnog ispitivanja, za razliku od krivičnih postupaka gdje takvi dokazi nisu dozvoljeni.

Lažne tvrdnje bivših nezadovoljnih zaposlenika: Iako su ispitane stotine svjedoka, samo su nezadovoljni bivši zaposlenici koji su prethodno bili otpušteni ili tuženi za novac okrenuli protiv Jacksona tokom istrage 93-94. Mediji su platili za njihove priče koje su bile upravo suprotne pričama dječaka koje su navodili za žrtve.

Jordan Chandler odbija svjedočiti protiv Jacksona: Jordan Chandler je odbijao svjedočiti protiv Jacksona u svakoj prilici, od tužbe iz 1993., suđenja iz 2005. do odbijanja da pomogne Wadeu Robsonu i Jamesu Safechucku u njihovim tužbama protiv Jacksona.

Rezultati policijske istrage: I pored ogromnih napora, policijska istraga iz 1993. uključujući pretragu Neverland ranča i drugih Jacksonovih posjeda, nije otkrila nikakav materijal koji bi ukazivao na kriminalnu aktivnost. Svaki pronađeni ilegalni predmet rezultirao bi optužbama i osudom.

Medijski senzacionalizam: Mediji su odigrali značajnu ulogu u senzacionalizaciji optužbi protiv Michaela Jacksona. Oni su dali prednost skandalima u odnosu na činjenično izvještavanje, doprinoseći pogrešnoj percepciji javnosti o Jacksonovoj krivici.

Vansudska nagodba 1994. godine

Strateška pravna odluka: Ovo je zapravo najbitnija stvar u cijelom ovom slučaju. Da Michael Jackson nije riješio građanski slučaj 1994. godine vansudskom nagodbom, građanski postupak bi se vodio prije krivičnog suđenja. Ovo bi ozbiljno narušilo Jacksonovu strategiju odbrane otkrivanjem argumenata i taktike odbrane tužilaštvu, omogućavajući time tužilaštvu da se prilagodi i zaobiđe Michaelovu odbranu. Michael Jackson i njegov tim su četiri puta od sudije tražili da se građanski postupak zaustavi dok se ne vidi da li će biti krivičnog postupka ili ne, odnosno dok se krivično suđenje ne završi ako ga bude. Sud je njihove zahtjeve odbio sva četiri puta.

Bez priznanja krivice: U dokumentu o nagodbi izričito je navedeno da nije bilo priznanja krivice od strane Michaela Jacksona i Chandlerovi su ga dobrovoljno potpisali. Tužitelj i njegovi roditelji čiji cilj nije dobijanje novca, već pravda to ne bi uradili.

Građansko poravnanje ne podrazumijeva krivicu: Jackson je riješio građanski slučaj tek nakon što je sud presudio da mora svjedočiti u građanskom procesu bez obzira na to što je krivični postupak još uvijek bio u toku, čime je bi bio prisiljen da izloži svoju odbranu tužilaštvu prije mogućeg krivičnog suđenja.

Savjeti pravnog tima: Jacksonov pravni tim, uključujući advokate, savjetovao ga je da je rješavanje građanskog spora najbolji način da zaštiti svoja prava na pravično suđenje i osigura snažnu odbranu u mogućem krivičnom suđenju.

Fokus na krivičnu odbranu: I nevini ljudi mogu biti osuđeni u krivičnim suđenjima. Dok građanski postupak može dovesti samo do novčanog gubitka, na krivičnom suđenju je vaša sloboda u pitanju. Rješavanjem građanskog slučaja sa Chandlerovima, pravni tim Michaela Jacksona mogao se skoncentrisati na krivičnu istragu gde su ulozi uključivali potencijalnu zatvorsku kaznu. Ovaj strateški potez omogućio im je da izbjegnu smetnje i bolje se pripreme za zahtjevnije krivično suđenje.

Finansijska razmatranja: Iako iznos namirenja zvuči značajno, novac nije bio problem za Jacksona, jer bi on u svakom slučaju izgubio tih 15 miliona dolara zahvaljujući kombinovanim efektima sudskih troškova i gubitka zarade. Izgubio je mnogo više od 15 miliona dolara kao rezultat suđenja 2005. godine uprkos tome što je oslobođen po svim tačkama optužnice.

Upitna pravna strategija Chandlerovih advokata: Chandleri su u svojoj knjizi priznali da im je cilj bio postići „visoko profitabilnu nagodbu“ i suprotstavili su se tome da krivični process prethodi građanskom. Također su se riješili Glorije Allred nakon što je ona izjavila da je Jordan spreman svjedočiti na krivičnom sudu. Zamijenili su je Larryjem Feldmanom, koji je od početka bio fokusiran na to kako doći do Jacksonovog novca bez potrebe da išta dokazuje na suđenju.

Neprekidni medijski napadi: Mediji su bili jako pristrasni protiv Jacksona od trenutka kada su optužbe objavljene. Dugotrajno građansko suđenje zadržalo bi optužbe u centru pažnje medija, što bi potencijalno uticalo na javno mijenje i prejudiciralo sastav porote za krivično suđenje.

Situacija bez pobjede: Jedan od advokata Chandlersa, Robert Shapiro, je izjavio: „Suđenje Michaelu Jacksonu je katastrofa, on ne može pobijediti. Jer čak i ako bude oslobođen, kada javnost čuje šta ovaj dečko ima da kaže, nećete imati podršku, nećete imati ugovore, vi ste bukvalno gotovi. Ako to kažemo, ja vjerujem da imamo kontrolu nad situacijom, imamo moć.” Ovo jasno pokazuje da Jackson ne bi bio u stanju da očisti svoje ime bez obzira na ishod, tako da argument da se nevin čovjek ne bi složio već se borio i pobijedio u suđenju da očisti svoje ime ovdje ne drži vodu.