Intervju za Deadline, objavljen 26.4.2026. godine.
Napisao Anthony D’Alessandro
Glen Wilson / Lionsgate
Antoine Fuqua ostvario je najbolje otvaranje u svojoj karijeri na kino blagajnama ovog vikenda, jer je njegov biografski film o Michaelu Jacksonu, Michael, u produkciji Lionsgatea i Universala, debitovao sa 97 miliona dolara u SAD-u i 217,4 miliona dolara širom svijeta. Sav trud se zaista isplatio reditelju, koji je svoje prve korake napravio radeći muzičke spotove za Toni Braxton, Stevieja Wondera, Princea, kao i za Cooliovu pjesmu Gangsta’s Paradise.
Vrlo često, filmovi koji traju kroz generacije — poput The Godfather, Chinatown, Titanic — jesu oni koji su imali najteže trenutke iza kulisa. Fuqua se suočio s neočekivanom preprekom nakon završetka produkcije filma Michael: završnica filma je prvobitno uključivala Jordana Chandlera, koji je optužio Jacksona, ali je nagodba s pjevačevom ostavštinom garantovala da njegova priča nikada neće biti dramatizirana. Ostavština Michaela Jacksona je priznala grešku i preuzela dodatni trošak od 50 miliona dolara za ponovna snimanja, čime je ukupni produkcijski budžet filma porastao na 200 miliona dolara. Fuqua je morao odbiti druge projekte dok su dodatna snimanja za Michael trajala 20 dana.
Razgovarali smo s rediteljem u nedjelju ujutro na putu za Italiju, gdje snima Netflixov film Hannibal s Denzelom Washingtonom, kako bismo razgovarali o tome kako je film Michael postao stvarnost.
DEADLINE: Jeste li ikada upoznali Michaela Jacksona?
ANTOINE FUQUA: Ne, samo jedan telefonski poziv kada sam bio razmatran kao reditelj za Remember the Time. Bio sam u Italiji, pa nisam mogao učestvovati u tom procesu odabira. Bio je tih i prijatan čovjek. Nije to bila neka audicija ili slično, više kao da se javio da kaže zdravo i koliko mu se sviđa moj rad. Kao da je želio stupiti u kontakt sa mnom. Razgovor nije dugo trajao.
DEADLINE: Kada se ukazala prilika da režirate film Michael, jeste li morali sami sebe predstaviti ili je jednostavno Graham King rekao: „Ti si taj čovjek“?
FUQUA: Bob Richardson, direktor fotografije, dok smo zajedno radili na Equalizeru 3, pokazao mi je fotografiju Michaela Jacksona i sebe na setu. Pitao sam ga: „Bobe, kako to da izgledaš potpuno isto, s dugom sijedom kosom, pored Michaela?“ A on je odgovorio: „To nije Michael, to je Jaafar, njegov nećak, uradili su probno snimanje.“ I to me je potpuno iznenadilo.
Rekao mi je da Graham King zaista želi da ja režiram ovaj film o Michaelu, a ja još nisam bio pročitao scenarij. Nakon toga, Graham je doletio na Amalfijsku obalu i sjeli smo, razgovarali o Michaelu, i tada je sve počelo. Razgovarao je sa mnom o svim mogućim brigama koje bih mogao imati, pročitao sam scenarij i pristao sam.
DEADLINE: Lionsgate mi kaže da ste imali vrlo snažnu viziju o tome kakav film Michael treba da bude. Možete li to podijeliti s nama?
FUQUA: Želio sam humanizirati Michaela. Želio sam da ga ljudi zaista upoznaju: koliko je bio ekscentričan, kakav je bio kao mladić. Oduvijek sam osjećao da mlađe generacije ne poznaju Michaela ni njegovu priču. Da bi se uopće moglo ispričati bilo šta o Michaelu, morali ste ljude podsjetiti na njegovu čaroliju, moć njegove muzike i radost koju je donosio svijetu, ali i na njegove vlastite nesigurnosti.
On je jedan od najkompleksnijih likova o kojima se može ispričati priča. Moj pristup je bio da ga što više „prizemljim“, kako bi bio razumljiv i blizak svima, ne samo kao osoba na sceni.
DEADLINE: Ritam filma je nijansiran, a ipak napet, s obzirom na odnos između njega i njegovog oca Joea Jacksona. Nikada ne znate kada će Joe izgubiti kontrolu.
FUQUA: To je osjetljiva situacija. Ne možete pobjeći iz toga kada živite s roditeljem. On je stalno u toj zarobljenoj poziciji. To se ogleda i u tome kako je Michael reagovao na životinje, poput Bubblesa [šimpanze]. To mnogo govori o Michaelu i o tome kako je spašavao druge ljude koji su se osjećali zlostavljano i loše tretirano. Učinio bi sve što je mogao da pomogne drugima. Zato su mu životinje bile bliske, jer je takav bio još od djetinjstva. Spašavao ih je i to je bio dio njegove prirode.
DEADLINE: U smislu svega što se dogodilo — gdje ste prvobitno snimili film, a zatim je došlo do potpunog preokreta između dramatizovanog tužitelja i imanja… je li ikada postojao ovako izazovan film u vašoj karijeri?
FUQUA: Svi filmovi imaju različite izazove, ali ovaj je bio zaista jedinstven. Bio je to dodatni udarac za mene u tom trenutku, jer sam bio u potpuno istoj situaciji s filmom Emancipation. Doslovno sam predavao rediteljsku verziju kada je Will [Smith] ošamario Chrisa [Rocka]. Bio sam zatečen i devastiran i znao sam šta to uopšteno znači i da će film biti otpisan.
Ovo je bila slična situacija, jer sam predavao rediteljsku verziju i dobio taj poziv. Bio je to težak dan.
DEADLINE: Jasno je da ste u Michaelu postavili temelje za nastavak u kojem bi se ispričala priča o optužbama protiv njega. Činjenica da to nije obrađeno u prvom dijelu — je li to bilo nešto što je vas i studio opterećivalo?
FUQUA: Jeste, neko vrijeme jeste, jer smo morali sve ponovo promisliti. Bio je to težak period. Graham, [scenarista] John Logan i ja smo se dosta raspravljali i razbijali glave. Imali smo mnogo sastanaka. Ali u isto vrijeme smo došli do istog zaključka: film se zove Michael, pa se morate fokusirati na Michaela.
Osim ako ne možete zaista odvojiti dovoljno vremena, vratimo se na početak i pokažimo ljudima ko je on bio na sceni. On je na sceni bio kao superheroj. Kao i ljudsko bića, filmovi imaju moć empatije da jednostavno kažu: ovo je ljudsko biće. Niko nije savršen. Bilo je važno da publiku provedemo kroz proces i pokažemo kako se dolazi do onoga što će se vjerovatno desiti u drugom filmu; da ljudi dobiju širu sliku njegove ličnosti i onoga što ga je oblikovalo.
Shvatili smo da, ako počnete odatle, za neke ljude koji ne poznaju Michaela, to može biti izvan konteksta. Njegov životni put bio je vrlo ekstreman. Bilo nam je važno da se vratimo i da publiku povedemo na putovanje s Michaelom. Također je postojao određeni nivo zlostavljanja s kojim se stalno suočavao, emocionalno i fizički, u kući s ocem. Ako to ne prikažete, nećete razumjeti njega ni kuda priča ide.
Postavili smo i temelje: počinje razgovarati s Johnom Brancom o tabletama — „Ove tablete me uspavljuju, a doktor kaže da ih moram uzimati“ — i to je ono što ga je ubilo. Dakle, usput smo postavili stvari koje vode ka onome što će se desiti, a što svi već znamo. To je dio napetosti koju osjećate, jer znate da, nažalost, nije dobro završilo.
DEADLINE: Koliko je Johnu Loganu trebalo da napiše dodatne scene?
FUQUA: Ne mogu se sjetiti tačnog vremena. Pisali smo dok smo i snimali. Dok smo snimali, istovremeno smo otkrivali stvari. Imali smo već postavljenu strukturu. Kada smo to imali, Graham i ja bismo to prolazili, pa bismo onda sjedili s Johnom. Bilo je mnogo istraživanja i vraćanja na scene koje smo već imali.
DEADLINE: Imate trećinu snimljenog materijala koji bi mogao ući u potencijalni nastavak?
FUQUA: Apsolutno.
DEADLINE: Jeste li snimali do kraja njegovog života? Ili ste snimali samo do Remember the Time?
FUQUA: Otišli smo prilično daleko. Prošli smo kroz optužbe Jordana koje nismo mogli koristiti. Otišli smo i dalje od toga — možda godinu ili dvije nakon toga (1995), kada su se stvari počele okretati protiv Michaela.
DEADLINE: Kako je Jaafar Jackson dobio ulogu? Jesu li i drugi bili u konkurenciji?
FUQUA: Kada sam vidio fotografiju, bio sam oduševljen, ali to je ipak samo fotografija. Kada sam se vratio iz Italije, organizovali smo kompletan test šminke i kamere. Bilo je i drugih u konkurenciji.
Ali kada sam se vratio, Graham se prije mene upoznao s Jaafarom. Kada sam se ja vratio, doručkovao sam s Jaafarom i vidio koliko je nježan i elegantan, kakva je on osoba — mogao se osjetiti „DNK Michaela“. Nisam bio siguran da li je on uopće na audiciji. Onda sam proveo vrijeme s njim, i on nije bio siguran da li uopće želi biti glumac. Ali znao sam da će, ako se odluči na ovo, dati sve od sebe.
Graham ga je poslao na časove glume. Kada sam se uključio na setu, a on je plesao, postavio sam mu pitanje koje nije očekivao. Snimao sam i pitao ga pitanje kao da je Michael. U prostoriji je nastao muk, bilo je gotovo duhovno: odgovorio je kao da je Michael. [Direktor fotografije] Dion Beebe, koji je pomagao na testu, imao je suze u očima, a pola ekipe također. Bilo je veoma snažno. Tada sam pomislio da on to može. Jer nije znao da ću mu postaviti to pitanje i nije znao da snimam. Htio sam vidjeti može li ostati u trenutku i biti Michael.
Zatim je tu i pitanje može li to izvesti pred cijelom ekipom. Otišao sam u Havenhurst gdje je živio, vježbao i pripremao se. Zidovi su bili prekriveni Michaelovim slikama, ali i detaljnim grafikonima — kao A Beautiful Mind. Dakle, on je bio potpuno u tome, ali pitanje je bilo može li to izvesti na sam dan snimanja.
Počeli smo s Bad nastupom, velikim nastupom u Sonyjevom studiju s 1.000 statista i svjetlima — veliki spektakl. „Evo, mali, bacamo te u vatru.“ I on me je oduševio. Gledao sam ga kako to radi iznova i iznova, plesne pokrete, sve dok mu stopala nisu prokrvarila, ali i glumačku rutinu.
DEADLINE: Ako bude nastavka, je li sigurno da ćete ga vi režirati?
FUQUA: Volio bih to, sve je samo stvar rasporeda. Ubilo bi me kad bi to radio neko drugi.
DEADLINE: Što se tiče filma o Janet Jackson… znam da je odlučila da ne učestvuje u Michaelu, a glasine su da želi raditi svoj vlastiti film. Jeste li s njom imali ikakve razgovore o tome?
FUQUA: Nisam. Ja sam svakako fan Janet.
Deadline.com / MJLOE.net
Ostale vijesti o filmu
