Nakon gledanja filma Michael, postoji osjećaj da se internet ponovno podijelio u dva potpuno suprotna tabora. Jedni govore da je film remek-djelo i najbliže što smo ikad dobili pravom Michaelu Jacksonu, dok drugi tvrde da je riječ o uljepšanoj verziji života koja preskače previše važnih stvari.
Istina je negdje između i možda je upravo to najpošteniji način gledanja ovog filma.
Prije svega, potpuno je razumljivo zašto je toliko ljudi emotivno reagiralo na film. Ako samo pogledamo podjeljena mišljenja unutar same obitelji, od Princea Jacksona i Paris Jackson. Prince je govorio više puta o očevom duhu koji film donosi. Film jako dobro prenosi Michaelovu umjetničku esenciju – njegov perfekcionizam, osjetljivost, kreativnost i onu gotovo nestvarnu energiju koju je imao na pozornici i izvan nje. U mnogim scenama stvarno se osjeti zašto je Michael bio nešto više od obične pop zvijezde.
S druge strane, vrlo lako je razumjeti i Paris Jackson kada govori da film nije potpuna istina i da postoje stvari koje su pojednostavljene ili uljepšane. Paris je rekla da film sadrži “mnogo netočnosti” i da ponekad djeluje kao verzija priče prilagođena dijelu fandoma koji još uvijek živi u određenoj fantaziji oko Michaela. Iako će se neki fanovi teško složiti s njom, mislim da je važno čuti i njezinu perspektivu – jer ona Michaela nije poznavala kao simbol ili ikonu, nego kao oca.
I upravo zato ovaj film treba gledati kao biografsku dramu, a ne kao dokumentarac.
Biografski filmovi gotovo uvijek koriste umjetničke slobode. Komprimiraju vrijeme, spajaju događaje, pojednostavljuju odnose i stvaraju emocionalni ritam koji u stvarnom životu često nije postojao. Isto radi i Michael.
Ali to ne znači da je sve izmišljeno.
Dapače, neke stvari film prikazuje izuzetno vjerno. Posebno Michaelov perfekcionizam. Ljudi koji su radili s njim godinama su govorili koliko je bio opsesivan oko svakog detalja – od vokala i aranžmana do plesa i ritma. Film to dosta dobro prenosi.
Isto vrijedi i za odnos s Joeom Jacksonom. Michael je tijekom života više puta govorio o fizičkom i emocionalnom zlostavljanju tijekom djetinjstva, a slične stvari potvrđivala su i njegova braća. Ipak, film najveći fokus stavlja upravo na Michaelovo iskustvo, dok znamo da Joeovo nasilno i izrazito strogo ponašanje nije bilo usmjereno samo prema njemu nego i prema ostaloj djeci unutar obitelji Jackson. Ta atmosfera straha i pritiska obilježila je cijelu obitelj, ne samo Michaela.
Thriller era također je rekonstruirana jako detaljno. Koreografije, kostimi, studiji, Motown 25 atmosfera – vidi se koliko je pažnje dano vizualima i rekonstrukciji tog razdoblja.
Film dosta realno prikazuje i fizičku iscrpljenost slave. Michaelovi problemi s nesanicom, kroničnim bolovima i lijekovima nisu izmišljeni, pogotovo nakon Pepsi nesreće 1984. godine.
Ali postoje i dijelovi gdje film očito romantizira stvari.
Primjerice, Michael je često prikazan gotovo isključivo kao nježna i ranjiva osoba koju svi iskorištavaju. Iako je bez sumnje bio emocionalno osjetljiv i pod ogromnim pritiskom, stvarni Michael bio je i vrlo inteligentan, proračunat i sposoban kontrolirati vlastiti imidž i poslovne odluke. Taj dio njegove osobnosti film puno manje pokazuje.
I obiteljski odnosi djeluju pojednostavljeno. Stvarna obitelj Jackson bila je puno kompleksnija, s rivalstvima, svađama i napetostima koje film uglavnom ublažava.
Velika stvar koju film radi je i vremenska kompresija. Događaji koji su u stvarnosti trajali godinama djeluju kao da se događaju jedan za drugim. Uspon nakon Off the Wall izgleda gotovo trenutačno, razvoj Thrillera ubrzan je zbog ritma filma, a kreativni procesi koji su trajali mjesecima sažeti su u nekoliko scena.
Razumiljivo je i zašto.
Jer kada bi film pokušao prikazati baš sve, svaki spot, svaki duet, svaki važan odnos, svaki projekt, svaki kreativni period, svaku kontroverzu, svaku osobu koja je bila dio njegova života, taj film ne bi trajao dva sata nego deset.
Važno je i reći da film završava početkom Bad ere. Jasno je da film određene dijelove života ostavlja za potencijalni nastavak.
Ali čak i unutar razdoblja koje prikazuje, neki važni trenuci ostali su izostavljeni ili samo kratko dotaknuti. Primjerice – The Wiz, Captain EO, neki važni kreativni odnosi, kao i pojedine osobe poput Diane Ross ili Michaelovih sestara.
No, poznato je i da su neke osobe same tražile da ih se ne prikazuje ili ne uključuje detaljno, što je sigurno utjecalo na konačnu verziju filma.
Na kraju, najpoštenije je priznati dvije stvari istovremeno –
film nije potpuna povijesna rekonstrukcija Michaelova života, ali isto tako nije ni “laž” kako ga neki pokušavaju prikazati.
To je filmska interpretacija jednog izuzetno kompleksnog čovjeka kojeg je praktički nemoguće smjestiti u jedan film – vjerojatno čak ni u tri.
I možda baš zato ovaj film izaziva toliko rasprava. Jer Michael Jackson nikada nije bio jednostavna osoba, jednostavna priča ni jednostavna emocija.
Ana za MJLOE.net