Naglašavam da je ovaj tekst lični stav, jer nas, MJ obožavatelje, često sve trpaju u isti koš — teoretičare zavjere. Tačno je da ima obožavatelja koji vjeruju da je Michael iscenirao svoju smrt kako bi se povukao iz javnog života i da sada negdje živi u miru. Ima i onih koji Michaela doživljavaju kao neko nadnaravno, bezgrešno biće.
Ne spadam u te kategorije. Nemam pojma koliko je Michael imao plastičnih operacija, zbog čega ih je imao, niti me je to ikada pretjerano interesovalo. Ne znam ni da li su Michaelova djeca njegova biološka djeca, a ni to ne ulazi u domen mog interesovanja.
Do 1993. godine, odnosno kroz moje djetinjstvo i ranu mladost, Michaela Jacksona sam smatrao čudnim, ali fascinantnim. Nisam ništa znao niti sam mogao znati o njemu više od onoga što se prezentovalo u medijima, ali njegova umjetnost mi je definitivno značila mnogo više od onoga što su radile druge zvijezde tadašnjeg doba.
Nakon prvih optužbi protiv Michaela, 1993. godine, zapravo kreće moja potreba da saznam više o njegovom privatnom životu. Period od 1993. do 1996. godine protekao je u ludilu situacije u bivšoj Jugoslaviji, tako da sam do albuma HIStory mogao samo čekati i razmišljati da li da pobacam Michaelove kasete koje sam imao ili ne. A onda smo dobili internet…
Danas sebe smatram opsjednutim tragedijom Michaelovog života. Pokretanje web stranice MJ svijet i kasnije kluba MJLOE približilo me toj fascinantnoj medijskoj mašineriji koja neumorno radi protiv Michaela Jacksona čak i danas. Tokom krivičnog procesa protiv Jacksona (2003 – 2005) i sam sam osjetio kako je to kada ti novinar (Index, net.hr, Avaz…) uzme izjavu, pa onda izvuče iz konteksta ono što mu treba i sve lagano prilagodi svom narativu. Tvrdim da ne postoji medij u bivšoj Jugoslaviji koji je bio spreman da suđenje isprati objektivno. Izvještavali su samo o izrečenim optužbama, kao da unakrsno ispitivanje nije ni postojalo. Upravo zbog toga ljudi i danas misle da se Jackson „izvukao“ zbog novca i slave, a istina je toliko daleko od toga — taj proces je bio toliko apsurdan da nikada nije ni trebao doći do suda.
Ovaj uvod nije napisan kao opravdanje za moj lični stav o Michaelu Jacksonu. Iskreno, da li će neko misliti da sam lud ili ne — ni to me pretjerano ne zanima. Zbog Michaela su mi lijepili razne epitete. Nedavno su me na platformi X opet nazvali pedofilom, tako da sam navikao na to.
Uvod je napisan jer želim reći da moj lični stav o Jacksonu ima osnovu — znam zašto je takav kakav jeste. S druge strane, odnos medija prema Jacksonu nije se mijenjao ni 2019. godine, nakon ‘dokumentarca’ Leaving Neverland, niti se mijenja sada, s apsurdnim optužbama porodice Cascio.
A o Cascijevima smo već dosta toga objavili na mjloe.net. Porodicu čine:
- Dominic “King Dom” Cascio – otac
- Connie Cascio – majka
- Frank Cascio – rođen 1980.
- Eddie “Angel” Cascio – rođen 1982.
- Dominic “Little D” Cascio Jr. – rođen 1986.
- Marie Nicole Cascio – rođena 1988.
- Aldo “Baby Rubba” Cascio – rođen 1990.
Njihova podrška Michaelu Jacksonu trajala je decenijama. Michael ih je smatrao „drugom porodicom“.
Obišli su svijet s njim, živjeli na njegov račun, otvorili restoran njegovim novcem — zajam koji nikada nisu u potpunosti vratili — ukrasili zidove restorana svojim fotografijama s Michaelom Jacksonom…
Zbog ovoga što sada radi porodica Cascio osjećam i lično gađenje, jer su mene uspjeli zavarati. Za razliku od Robsona i Safechucka i njihovih porodica, koji su zapravo veoma rijetko provodili vrijeme s Michaelom (prema sopstvenom priznanju, Robson je u periodu dužem od 15 godina bio na Neverlandu oko 20 puta, a Michael je bio prisutan samo četiri puta; Safechuck još rjeđe), Cascijevi, a posebno Frank, zaista jesu mnogo vremena provodili s Michaelom. Frank Cascio je jedno vrijeme i radio za Michaela.
Čak i kada su mnogi upozoravali na njih, posebno nakon Michaelove smrti, kada su prodali tri lažne pjesme kao Michaelove, mislio sam da je nemoguće da urade ovo što rade sada.
Karen Faye, Michaelova dugogodišnja vizažistica i bliska prijateljica, juče je na platformi X objavila da je Michael podržavao porodicu Cascio na svaki mogući način. Pomogao im je u preuređivanju kuće, izgradio im studio kako bi mogli učiti producirati muziku i ostvariti sopstvene karijere…
Frank Cascio je uvijek bio veoma glasan u odbrani Michaela. Bio je svjedok na suđenju 2005. godine. Nakon emitovanja ‘dokumentarca’ Leaving Neverland, svi članovi porodice Cascio trčali su pred kamere da brane Jacksona. Nazivali su ga anđelom u intervjuu za Oprah Winfrey Show.
Frankov tweet nakon emitovanja Leaving Neverland glasi:
„Propaganda, naročito pristrasne ili obmanjujuće prirode, koja se koristi za promovisanje ili popularisanje određenog stava. Zašto Brett, ja ili stotine drugih koji nisu imali ništa da dobiju i koji imaju suprotne stavove nismo dobili poziv za taj ‘dokumentarac’?“
Neki bi mogli reći da je Frank Cascio ovako reagovao nakon Leaving Neverland jer mu je Ostavština Michaela Jacksona možda platila. Moguće. Ali niko mu sigurno nije platio 2011. godine da napiše knjigu (koja je, usput, još uvijek u prodaji) pod naslovom: Moj prijatelj Michael: Jedno obično prijateljstvo s izvanrednim čovjekom.
Frank u knjizi navodi da je njegov brat Eddie Cascio (tada star 30 godina) svojoj kćerki dao ime Victoria Michael po Michaelu.
Aldo Cascio sada tvrdi da je osjetio olakšanje nakon smrti Michaela Jacksona 2009. godine. To bi trebalo značiti da je Aldo znao da je bio zlostavljan već te 2009. godine, ali se postavlja pitanje kako onda u tužbi tvrde da nisu znali šta im se dešava svih tih decenija i da su zapravo osvijestili da su zlostavljani tek nakon gledanja ‘dokumentarca’ Leaving Neverland 2019. godine.
Ovo podsjeća na tvrdnju Jamesa Safechucka da je zlostavljan u željezničkoj stanici na Neverlandu godinama, sve do 1992. godine, iako željeznička stanica nije ni bila izgrađena do 1994. godine.
U nedavnoj tužbi saveznom sudu, braća i sestra Cascio (osim Franka — on je pokrenuo drugu tužbu samostalno) optužuju Michaela Jacksona i za trgovinu ljudima, a da pritom nijednu osobu uključenu u navodnu trgovinu ljudima nisu prijavili policiji niti su tužili ijednog zaposlenog kojeg nazivaju saučesnikom u trgovini ljudima. A da ne govorim o njihovim vlastitim roditeljima i samom Franku, koji je bio punoljetan u vrijeme kada su njegova braća i sestra navodno bili predmet trgovine ljudima.
Sestra Cascio, Marie Nicole, udala se za Jamesa Portea 2015. godine. James Porte je na vjenčanju bio obučen kao Michael Jackson, a braća Cascio su mu bila prateći plesači.
Da skratim, ono što Cascijevi sada očekuju da im povjerujete — a mediji su, naravno, uvijek tu da to plasiraju do krajnjih granica — jeste (prema onome što dosad znamo) da su, uprkos navodnim užasnim godinama zlostavljanja od strane Michaela Jacksona:
- dali djetetu ime po Michaelu Jacksonu
- organizovali tematsko MJ vjenčanje
- snimili lažne pjesme i prodali ih Ostavštini Michaela Jacksona
- objavili knjigu u slavu Michaela Jacksona i njegove nevinosti
- nazivali Michaela Jacksona anđelom
- nazivali Michaela Jacksona svjetlom u mračnom svijetu
- branili Michaela Jacksona u 11 intervjua, uključujući i tokom suđenja.
Siguran sam da je ovaj potez odvojene tužbe povučen isključivo kako bi priča dospjela u medije nekoliko dana prije odluke o valjanosti arbitražne klauzule u sporazumu između Cascijevih i Ostavštine Michaela Jacksona. Odluka o arbitraži donosi se danas, 4.3.2026. godine.
U danima i mjesecima koji slijede do biografskog filma Michael očekujem da galama postane još jača. Svjetski mediji i dalje funkcioniraju po principu „loše o Michaelu Jacksonu donosi klikove i prihod“, a Index, Klix, net.hr, Depo i ostali su uvijek tu da ih vjerno kopiraju.
Završiću s posljednje dvije rečenice iz knjige Moj prijatelj Michael: Jedno obično prijateljstvo s izvanrednim čovjekom:
„Nikada nisam prestao brinuti o njemu, voljeti ga i braniti. Volim vjerovati da ćemo se jednog dana opet zajedno popeti na planinu.“
Nenad Lizdek za MJLOE.net
Vezani tekstovi
