Objavljujemo uz punu dozvolu autora
Napisali: Andrew Green i Urednički tim Decked Out magazina
28. februar 2026.
Malo je odnosa u analima pop kulture koji su tragičniji – ili poučniji – od prijateljstva između Michaela Jacksona i porodice Cascio. Decenijama su predstavljani kao njegova „druga porodica“: utočište normalnosti u inače haotičnom životu, sklonište u New Jerseyju gdje je Kralj popa mogao jednostavno biti čovjek. Frank Cascio nije bio samo zaposlenik ili asistent; bio je povjerljiv prijatelj, figura nalik bratu i, prema vlastitim riječima u knjizi od 300 stranica posvećenoj Michaelu, zaštitnik njegove ostavštine od onoga što je nazivao „lažovima“ i „oportunistima“.
No, kako pokazuju novi sudski dokumenti podneseni 27. februara 2026. godine, ta ostavština lojalnosti zamijenjena je saveznom tužbom koja navodi optužbe za trgovinu ljudima u seksualne svrhe, nemar i prevaru. Riječ je o zapanjujućem preokretu koji nas primorava da postavimo teško pitanje: kada „iznuda“, kako je naziva pravni tim Ostavštine Michaela Jacksona, postaje izdaja ne samo jednog čovjeka, već i istorijske istine?
Decked Out je pregledao podneske, istoriju i podatke. Analizirali smo ugovor iz 2020. godine, tužbu iz 2026. godine i decenije javnih izjava koje su sada dovedene u pitanje. Ovo je priča o padu jedne porodice i pravnom obračunu koji ih čeka.
Prvi dio: Kralj koji nikada nije mogao naći mir
Da bi se razumjelo šta ovaj trenutak znači, mora se razumjeti ko je Michael Jackson zaista bio. Ne tabloidska verzija, ne predmet šala. Već čovjek koji je natjerao čitavu generaciju djece da pokušava izvesti moonwalk po kuhinjskim podovima. Koji je rasplakao odrasle muškarce na stadionima na šest kontinenata. Čija je smrt doslovno zaustavila saobraćaj u gradovima koji nisu imali nikakve veze s Amerikom.
Njegova dostignuća graniče s mitskim. Thriller i dalje ostaje najprodavaniji album svih vremena, rekord koji traje više od četiri decenije uprkos svim promjenama koje je muzička industrija doživjela. Pretvorio je muzičke spotove u filmske događaje, rušeći rasne barijere na MTV-u i prisiljavajući segregiranu industriju da se suoči sama sa sobom u realnom vremenu. Billie Jean, Beat It, Man in the Mirror – to su bile himne koje su publiku svakog porijekla okupljale u istoj prostoriji, ujedinjenu pod čarolijom čiste izvedbe.
Godinama nakon njegove smrti, djeca rođena dugo poslije njegovog odlaska i dalje vježbaju moonwalk u svojim dnevnim sobama. Njegova ostavština i dalje donosi stotine miliona dolara godišnje, dokaz da genijalnost nema rok trajanja. Kako je plesač Jeffrey Daniel, koji je Jacksona naučio pokretu koji će postati njegov zaštitni znak, jednom rekao: „Njegova djela govore sama za sebe.“
Ali život Michaela Jacksona bio je i studija paradoksa, tragedija povjerenja u svijetu koji nije zasluživao njegovu otvorenost. Čovjek koji je propovijedao jedinstvo u Black or White i pjesmom liječio svijet, i sam je bio meta: tabloidskog nadzora, oportunističkih tužbi i sistema koji je često djelovao odlučno da sruši ono što nije mogao razumjeti. Tokom optužbi iz 1993. godine, pojavila se snimka Evana Chandlera, oca prvog tužioca, kako se hvali da će „uništiti“ Jacksona i da će Jacksonova „karijera biti gotova“. Chandlerove riječi bile su proročanske, ali su otkrile i surovu istinu: Jackson nije bio samo umjetnik; za neke je bio hodajući bankomat — neko čiju su dobrotu vidjeli kao slabost, a bogatstvo kao nagradu.
Ta meta nikada nije uklonjena. Čak ni u smrti, čovjek ne može pronaći mir.
Michael Jackson je svijetu dao svoju umjetnost. Svoje povjerenje dao je ljudima poput porodice Cascio. A zauzvrat, čak i u grobu, dobija još jedan sudski poziv. Optužbe su vođene kroz sudove, istraživane i odbačene. Dosjei FBI-ja nisu dali ništa. Porota ga je 2005. godine oslobodila po svim tačkama optužnice. Ipak, tužbe i dalje stižu, svaka nova rana na ostavštini koja bi trebala biti slavljena, a ne predmet sudskih sporova.
Drugi dio: Decenije odbrane – pisani trag istine
Prije nego što analiziramo trenutnu pravnu bitku, moramo utvrditi istorijski zapis. Cascijevi nisu samo poznavali Michaela Jacksona; branili su ga žestinom koja je tokom decenija bila dobro dokumentovana kroz medijske nastupe.
Više od trideset godina, braća i sestre Cascio bili su među najvatrenijim Jacksonovim braniocima. Godine 2005, na vrhuncu suđenja koje će ga na kraju osloboditi, Frank Cascio (pod imenom Frank Tyson) dao je intervju za CourtTV. Dok je porota vijećala — i na kraju oslobodila Jacksona po svim tačkama optužnice — Frank je izrekao rečenicu koja bi trebala biti temelj cijele ove sage:
“Ne bih bio ovdje da mislim da je taj čovjek pedofil.”
To nije bila izjava izvučena iz konteksta. Nije bila pažljivo sročena pravna formulacija. Bila je to sirova uvjerenost čovjeka koji je tvrdio da poznaje pravog Michaela Jacksona i bio spreman staviti vlastiti ugled na kocku zbog toga.
Godine 2011. Frank je dodatno učvrstio svoj stav knjigom od preko 300 stranica, My Friend Michael: An Ordinary Friendship with an Extraordinary Man, posvećenom „Michaelu, mom učitelju, hvala ti što si bio otac, brat, mentor i prijatelj.“ Pisao je s „apsolutnim uvjerenjem“ da nikada nije vidio ništa u Jacksonovim interakcijama s djecom što bi izazvalo bilo kakvu sumnju. Optužbe je nazvao „glupostima“ i odbacio tužioce kao „lažove“ koji su išli za pjevačevim novcem.
Porodična odbrana proširila se i na The Oprah Winfrey Show, gdje je više članova porodice Cascio 2010. godine sjedilo pred nacionalnom publikom i, na direktno pitanje da li je bilo ikakvih neprimjerenosti, jednoglasno odgovorilo: „Nikada.“ Rekli su Oprah i njenoj publici da su odlučili progovoriti jer su „željeli pokazati svijetu ko je Michael zaista bio.“ Connie Cascio, matrijarhinja porodice, opisala je Jacksona kao „dio naše porodice“ i rekla da su ga „tretirali ne kao Kralja popa, već jednostavno kao ljudsko biće.“
Isti čovjek koji je napisao knjigu u Michaelovu odbranu sada tvrdi da ga je Michael navodno vrbovao i zlostavljao. Porodica koja je pozvala Oprah u svoj dom kako bi pokazala kućne snimke božićnih praznika s Jacksonom sada traži od saveznog suda da povjeruje kako su ti isti praznici bili scene predatorskog ponašanja.
Treći dio: Lažne pjesme i prvi raskid povjerenja
Da bi se razumjela trenutna sudska parnica, potrebno je vratiti se u 2010. godinu, samo godinu nakon Jacksonove smrti. Ostavština Michaela Jackson objavila je posthumni album Michael, koji je uključivao tri pjesme pripisane Eddieju Casciju i Jamesu Porteu: Breaking News, Keep Your Head Up i Monster.
Odmah su se oglasili fanovi i forenzički audio-stručnjaci, tvrdeći da nešto nije u redu. Glas nije zvučao ispravno. Nije imao onu prepoznatljivu dinamiku kojom se Michael izražavao — karakteristične vokalne „otiske prstiju“, kontrolu daha, emocionalni timbar koji je Jacksona činio nepogrešivo prepoznatljivim jednostavno nije bilo moguće čuti.
Australijski novinar Damien Shields, tada 22-godišnjak, proveo je narednih 14 godina istražujući ono što naziva „najvećom prevarom u istoriji muzike“. Njegov podcast Faking Michael metodično iznosi tvrdnju da su Eddie Cascio i James Porte falsifikovali vokale koristeći pjevača imitatora po imenu Jason Malachi, te time obmanuli Ostavčtinu Michaela Jacksona i dugogodišnju izdavačku kuću Sony Music. Ulog je bio ogroman: 2010. godine Ostavština je sklopila ugovor sa Sonyjem potencijalno vrijedan 250 miliona dolara za deset albuma, uključujući novi i neobjavljeni materijal.
Dokazi su ozbiljni. Kada su superproducent Teddy Riley i Jacksonov nećak Taryll u augustu 2010. započeli postprodukciju pjesama, Taryll je zaključio da vokali njegovog pokojnog ujaka nisu prisutni na tim snimcima te je svoje sumnje iznio na društvenim mrežama. Ostavština je zatražila stručno mišljenje producenata, ali je, prema navodima, ignorisala njihove povratne informacije i uprkos tome objavila pjesme u decembru 2010. godine. Još jedan Jacksonov nećak, Taj Jackson, nedavno je na platformi X (ranije poznatoj kao Twitter) objavio poruku u kojoj proziva lažne pjesme:
Posljedice su bile ozbiljne. Fanovi su podnijeli kolektivnu tužbu protiv Ostavštine i Sonyja, koja je 2022. godine riješena nagodbom čiji detalji nisu objavljeni. Sony je kasnije u potpunosti uklonio tri sporne pjesme s albuma, što predstavlja izvanredno priznanje da je nešto pošlo ozbiljno po zlu.
Možda najznačajnija priča je ona o dvojici britanskih fanova, Jamesu Marksu i Jamesu McCormicku, koji su bili toliko bijesni zbog lažnih pjesama da su 2011. godine pristupili Sonyjevom cloud serveru kako bi preuzeli svih 12 pjesama Cascio-Porte i dokazali da su lažne. Uhapšeni su od strane Nacionalne agencije za kriminal, njihovi domovi su pretreseni, a suočavali su se sa suđenjem za zloupotrebu računara, dok su, kako su kasnije tvrdili, pravi prevaranti ostali netaknuti. Prema jednoj teoriji fanova, hapšenja su možda bila pokušaj da se ušutkaju oni koji otkrivaju istinu o Cascio pjesmama.
Cascijevi su ove pjesme predstavljali kao autentične i u emisiji Oprah. Eddie Cascio je, sjedeći pred nacionalnom televizijskom publikom, izjavio:
“Mogu vam reći da je to Michaelov glas. Snimio je upravo tu, u mom podrumu.”
Jacksonov dugogodišnji producent Teddy Riley, koji je bio prisutan pored njega, složio se s tim, iako će kasnije biti uhvaćen u vrtlog kontroverze.
Dok trenutna tužba porodice prikazuje njih kao žrtve Jacksonovog „vrbovanja“, istorijski podaci ukazuju na obrazac: prvo lažni vokali, sada pravni podnesci. Istina, kao i uvijek, ostavlja pisani trag.
Četvrti dio: Ugovor iz 2020. godine – nevoljni sporazum za očuvanje ostavštine
Premotajmo do 2019. godine. HBO je objavio Leaving Neverland, ponovo pokrenuvši javnu debatu i izlažući Jacksonovu ostavštinu novoj rundi medijskog suđenja. Film je kasnije potpuno diskreditovan kada su otkrivene stotine netačnih informacija i laži, te je uklonjen sa svih platformi HBO Max. Prema peticiji Ostavštine za prisilnu arbitražu (podnesenoj 8. jula 2025.), Cascijevi su u tome vidjeli priliku.
Pravni tim Ostavštine tvrdi da su Cascijevi, umjesto da nastave braniti svog prijatelja, prijetili da će „odustati od svoje prethodne podrške“ i izmišljati lažne optužbe ukoliko im se ne plati. Prema sudskim dokumentima, dogovoren je sastanak u hotelu Sunset Marquis, gdje su Cascio predstavnici insistirali da se sastanu pored bazena, noseći samo kupaće kostime, kako predstavnici Ostavštine ne bi mogli nositi uređaj za snimanje razgovora. Samo osoba koja se bavi iznudom ili drugim nezakonitim djelima bi bila zabrinuta zbog snimanja. Iskrena osoba koja iznosi legitimne pravne tvrdnje ne bi imala ništa protiv da im se te tvrdnje dokumentuju.
Ostavština, suočena s potrebom da zaštiti Michaelovu djecu od daljnje traume i očuva ostavštinu vrijednu milijarde, učinila je ono što bi svaki skrbnik učinio: pokušala je riješiti problem. Godine 2020. sklopljen je „Povjerljivi ugovor o akviziciji i savjetovanju“.
Riječ je o poslovnoj odluci da se kupe „prava na život“ i spriječi javni spektakl, a ne priznanju krivice. Dokument, koji je Decked Out analizirao, uključuje sveobuhvatno oslobađanje od bilo kakvih prethodnih zahtjeva, strogu povjerljivost i obaveznu arbitražu. Ključno je da uključuje odricanje od člana 1542 Kalifornijskog građanskog zakonika, odredbe koja štiti tužioce od nesvjesnog odustajanja od nepoznatih zahtjeva. To znači da su Casciji izričito odrekli pravo da kasnije tuže za zahtjeve o kojima tada nisu znali.
Za ove ustupke Casciji su bili plaćeni. I pet godina su šutjeli.
Peti dio: Zahtjev od 213 miliona dolara i optužba za iznudu
Prema podnescima Ostavštine, šutnja nije potrajala. Nakon što su pet godina primali isplate, Cascijevi su preko svog pravnog tima zatražili dodatnih 213 miliona dolara.
Sama hronologija priča svoju priču. U julu 2024. godine, tadašnji advokat Franka Cascija poslao je prijeteći email: „Očekujemo sadržajan odgovor do kraja sutrašnjeg dana. U suprotnom, bićemo primorani proširiti ‘krug informisanih’, kako bi moj tim mogao pripremiti tužbu.“ Email je uključivao i retoričko pitanje o tome da li je „materijalnost ovog zahtjeva otkrivena od strane Ostavštine kupcu kataloga“, aludirajući na tada nedavnu prodaju udjela u Jacksonovom muzičkom katalogu.
Kada zahtjev od 213 miliona dolara nije prihvaćen, suma je smanjena na 44 miliona. Tek kada su ti zahtjevi odbijeni, optužbe za zlostavljanje iznenada su postale savezno pitanje u februaru 2026. godine.
Pravni tim Ostavštine, predvođen Martinom D. Singerom, nazvao je ovo „šemom građanske iznude“. Obrazac je zaista zabrinjavajući: decenije javne odbrane, zatim plaćena nagodba, potom ogroman novčani zahtjev, a potom tužba. Ako Ostavština može dokazati da su optužbe za zlostavljanje iskorištene tek nakon što je novčani zahtjev iznesen, i da je zahtjev prethodio podnošenju tužbe, krivična priroda optužbi protiv Cascijevih mogla bi potpuno razoriti njihov slučaj.
Frank Cascio, preko svog novog advokata Marka Geragosa, tvrdi da je osjećao „ogroman pritisak“ da potpiše ugovor iz 2020. godine i da mu disleksija nije dozvoljavala da razumije njegove odredbe. Međutim, kako Ostavština ističe, sam Geragos ima dugu istoriju odbrane Jacksona, jednom izjavivši u emisiji Good Morning America da „nema nikakvih seksualnih aktivnosti“ i da je Jackson „apsolutno 100 posto nevin“.
Šesti dio: Tužba iz 2026. godine – kršenje ugovora i test činjenica
Sada dolazimo do sadašnjeg trenutka. Dana 27. februara 2026. godine, braća i sestre Cascio podnijeli su tužbu pred Okružnim sudom SAD-a, iznoseći tvrdnje koje idu od trgovine djecom u seksualne svrhe do nemara, prevare i kršenja ugovora. U tužbi se navode John Branca, John McClain i više Jacksonovih subjekata kao tuženi, tvrdeći da su omogućili i prikrivali decenije zlostavljanja.
Tužba je detaljna i eksplicitna. Navodi se da je Jackson navodno privlačio djecu darovima i putovanjima, davao im drogu i alkohol te ih izolovao od odgovornih odraslih. Tvrdnja ide dalje: Jacksonovi zaposlenici i savjetnici navodno su olakšavali zlostavljanje rezervisanjem hotelskih soba u blizini Jacksonovih, nabavkom pornografije i instaliranjem sigurnosnih sistema kako bi spriječili otkrivanje.
Međutim, ovdje činjenice postaju nejasne za tužioce.
Pravni tim Ostavštine već je osigurao privremenu odluku sudije, koja ukazuje da će spor vjerovatno biti prebačen u arbitražu. Zašto? Jer ugovor iz 2020. godine izričito navodi da se svaki spor „koji proističe iz ili se odnosi na ovaj Ugovor… rješava obaveznom arbitražom.“
Podnošenjem tužbe pred javnim sudom, Cascijevi su, kako se tvrdi, u kršenju stava 20 svog vlastitog ugovora, koji kaže da podnošenje javne tužbe „predstavlja kršenje ovog Ugovora i njegovih odredbi o povjerljivosti, i daje nekršećoj strani pravo na sve naknade, uključujući advokatske troškove nastale u prisiljavanju arbitraže.“
Ugovor ide i dalje, uključujući ovu odredbu: „Bez ograničenja prethodnog, pitanje arbitraže samo po sebi je pitanje koje konačno rješava arbitar, a ne sud.“ Čak i pitanje da li predmet pripada sudu mora biti riješeno arbitražom.
Tokom saslušanja u januaru 2026. godine, advokat Marty Singer rekao je sudu da su Cascijevi prihvatili sporazum iz 2020. godine, a kasnije pregovarali za „znatno veći iznos unaprijed.“ Tvrdio je da porodica sada pokušava pokrenuti javnu tužbu koja bi kršila odredbe o povjerljivosti i arbitraži.
Mark Geragos, koji zastupa Cascijeve, strastveno se usprotivio, rekavši sudu da je privremena odluka „pogrešna po zakonu i u suprotnosti s trendovima u zakonodavstvu.“ Tvrdio je da kalifornijski zakon sada favorizira dopuštanje javnog postupka za optužbe seksualnog zlostavljanja i da je ugovor iz 2020. potpisan pod prisilom.
Ispred suda, jedan od braće Cascio je izgledao vidno emotivno. Geragos je novinarima rekao: „Htjeli su sami vidjeti stav koji Ostavština zauzima, a koji je, u suštini, da ih proziva lažovima.“
Howard King, drugi advokat Cascijevih, tvrdio je da posjeduje „10 sati zakletih iskaza, na video i audio snimcima, svih pet članova porodice koji detaljno govore o stravičnom zlostavljanju.“ Tvrdio je da je Ostavština pokušala suzbiti taj materijal: „Ako uspiju da ovo ušutkaju, nikada neće izaći u javnost.“
Sedmi dio: Jesu li u kršenju ugovora? Pravni osvrt
Na osnovu dostavljenih dokumenata i privremene odluke suda, Cascijevi se suočavaju s teškim izazovom u vezi s ugovorom iz 2020. godine. Razložimo pravne argumente.
Prvo, Oslobađanje je izuzetno široko. Stavka 4 Ugovora oslobađa Ostavštinu od „bilo kojih i svih zahtjeva… poznatih ili nepoznatih, sumnjivih ili nesumnjivih“ od početka vremena do potpisivanja ugovora. Cascijevi su se takođe odrekli prava prema Kalifornijskom građanskom zakoniku, član 1542, koji inače štiti tužioce od nesvjesnog odustajanja od nepoznatih zahtjeva. Ovo odricanje je specifično, izričito i vjerovatno je provedivo.
Drugo, Arbitraža je obavezna i samoizvršavajuća. Ugovor je čvrst u ovom pitanju. Stav 20 zahtijeva arbitražu za „bilo koji spor, zahtjev ili kontroverzu koja proizlazi iz ili se odnosi na ovaj Ugovor ili njegovo kršenje, raskid, izvršenje, tumačenje ili valjanost.“ Ovaj jezik je namjerno širok — pokriva ne samo sporove oko ugovora, već i bilo kakav zahtjev „koji se odnosi“ na ugovor. Optužbe za zlostavljanje, bez obzira na njihovu valjanost, jasno „se odnose“ na ugovor jer je ugovor bio sredstvo za rješavanje upravo tih zahtjeva.
Treće, Klauzula o arbitražnoj podobnosti. Možda najvažnije, ugovor navodi da „pitanje arbitraže samo po sebi predstavlja pitanje koje konačno rješava arbitar, a ne sud.“ To znači da čak i ako Cascijevi tvrde da njihovi zahtjevi nisu pokriveni klauzulom o arbitraži, taj argument mora razmotriti arbitar, a ne sudija. Kalifornijski Apelacioni sud već je presudio protiv Cascijevih po ovom pitanju, potvrđujući ovlaštenje arbitra da odlučuje o arbitražnoj podobnosti.
Četvrto, Protutužba za iznudu. Ostavština je podnijela protutužbu za građansku iznudu temeljem zahtjeva od 213 miliona dolara. Ako Ostavština može dokazati da su optužbe za zlostavljanje iznesene tek nakon novčanog zahtjeva, te da je zahtjev prethodio bilo kakvim javnim optužbama, krivična priroda optužbi protiv Cascijevih mogla bi dati Ostavštini značajnu prednost.
Peto, Argument javne politike. Geragos je tvrdio da kalifornijski zakon sada favorizira dopuštanje javnog postupka za optužbe seksualnog zlostavljanja, te da su NDA ugovori osmišljeni da ušutkaju preživjele zlostavljanje neprovedivi. Ovo je legitimna pravna tvrdnja i može naići na podršku kod nekih sudija. Međutim, Cascijevi se suočavaju s ozbiljnom preprekom: primili su novac, potpisali oslobađanje i pet godina šutjeli. Sudovi su generalno nevoljni dopuštati poništavanje nagodbi ili ugovora godinama kasnije, čak i u osjetljivim slučajevima.
Osmi dio: Tragedija istine
Za magazin Decked Out, ovo je istovremeno pravna i kulturna priča. Priča o sistemu, a u ovom slučaju i o porodici, koja pokušava prepraviti istoriju.
Frank Cascio je napisao da je Michael „bio napadan od strane lažova“. Sada je sam postao jedan od tih napadača. Porodica koja je nekada Oprahi odgovorila „Nikada“, sada pred sudom kaže „Uvijek“. Knjiga koja je trebala razjasniti istinu sada stoji kao Dokazni predmet A u slučaju o tome može li se autoru vjerovati.
Istina ima svoje mjesto u Decked Out. A istina je da Michael Jackson, čovjek kojeg je pravosudni sistem oslobodio i kojeg je svijet detaljno ispitao, ne može braniti sam sebe iz groba. Ali pisani trag može. Decenije intervjua mogu. Knjiga koju je inspirisao može.
Ostavština ovdje nije zlikovac. Oni su čuvari naslijeđa, boreći se protiv iznude od 213 miliona dolara obučene u narativ traume. Oni štite Michaelovu djecu od ponovnog proživljavanja očevih suđenja pred javnim sudom. Oni sprovode ugovor koji su Cascijevi dobrovoljno potpisali.
Ako Cascijevi uspiju poništiti ugovor iz 2020. godine, dokazali bi da je u modernom dobu lojalnost samo stavka u bilansu, a istina ovisi o tome ko više plati.
Ali ako Ostavština pobijedi, ako se slučaj prebaci na arbitražu, ako tvrdnja o iznudi opstane, ako pisani trag govori jače od konferencije za medije, tada možda još uvijek postoji prostor za pravdu. Možda Michael Jackson, čak i u smrti, konačno može naći mir.
Pravni rezime: Trenutno stanje
Do trenutka pisanja ovog teksta, sudija je donio privremenu odluku koja ukazuje da će slučaj vjerovatno biti prebačen na arbitražu. Konačno saslušanje zakazano je za mart 2026. godine, a očekuje se da će usmena rasprava razmotriti da li je klauzula o arbitraži provediva.
Argumenti Cascijevih:
- Ugovor iz 2020. potpisan je pod prisilom i bez nezavisnog advokata
- Frankova disleksija spriječila ga je da razumije odredbe ugovora
- Kalifornijska javna politika favorizira dopuštanje javnog postupka za optužbe seksualnog zlostavljanja
- Ostavština je prva prekršila klauzulu o povjerljivosti razgovarajući s medijima
Argumenti Ostavštine:
- Ugovor iz 2020. je važeći i provediv, sa specifičnim odricanjima
- Cascijevi su primili novac i pet godina šutjeli
- Zahtjev od 213 miliona dolara koji je prethodio tužbi predstavlja iznudu
- Ugovor izričito zahtijeva arbitražu za sve sporove
Sljedeće saslušanje zakazano je za 5. mart 2026. godine i tiče se zatvaranja dokumenata. Decked Out će nastaviti pratiti razvoj ovog slučaja.
Decked Out / MJLOE.net
Vezani tekstovi
