Objavljujemo uz dozvolu autorice
Napisala: Jael Rucker
U našem prethodnom izdanju serijala Zašto se niko nikada ne izvinjava Michaelu Jacksonu, predstavili smo porodicu Arvizo i pogledali kako su ranije uspjeli da iznude šestocifrenu odštetu na osnovu lažnih optužbi za seksualno zlostavljanje, i to mnogo prije nego što su ikada optužili Michaela Jacksona. Sada ćemo se vratiti nazad na vremensku liniju i detaljno prikazati posljedice koje su uslijedile nakon emitovanja dokumentarca Martina Bashira, jer su se u narednih 30-ak dana dogodila dva veoma važna događaja — istraga koju je protiv Jacksona pokrenuo DCFS (Odjel za zaštitu djece i porodice), i izgubljena snimka Arvizo porodice, koja je bila dio njihovog pojavljivanja u Jacksonovom odgovoru na Bashirov dokumentarac, u kojem su ga tada žestoko branili.
Sada želim da zapamtite ova dva događaja i da koristite ovo poglavlje kao referencu za naredne dijelove serijala jer su od velike važnosti. Zašto? Zato što 20. februara 2003. nije samo datum kada je porodica Arvizo snimila svoj segment za Jacksonovu emisiju kao odgovor na Bashira, već je i dan prije nego što ih je DCFS posjetio u vezi sa istragom protiv Jacksona. S obzirom na datum posjete DCFS-a, Arvizo porodica je prvobitno pokušala tvrditi da je Jackson počeo “zlostavljati” Gavina nakon njihove posjete (što je samo po sebi suludo jer – ko bi, pobogu, zlostavljao istog dječaka za kojeg je upravo bio pod istragom?!). Međutim, kasnije otkriće snimka iz Jacksonovog odgovora značilo je da bi oni — odnosno tužilaštvo — morali promijeniti vremenski okvir kada se navodno “zlostavljanje” desilo, pomjerajući datume unazad. A pošto su morali pomjeriti datume, to je značilo da bi Jackson navodno “zlostavljao” Gavina dok je bio pod aktivnom istragom — ne samo DCFS-a, već i Policijske uprave Los Angelesa!
Kao što sam već spomenula, bilo bi apsurdno da je Jackson “zlostavljao” Gavina odmah nakon što je bio pod intenzivnom istragom i pod medijskom lupom zbog zlostavljanja istog tog dječaka koji je bio centralna figura u Bashirovom dokumentarcu. Ali da je to učinio tokom aktivne istrage? To bi bilo van svake logike… bukvalno bi bio najgluplji kriminalac ikad! Cijela ova klaunska priča bi bila smiješna da zapravo nije završila na sudu — i to na suđenju koje se odvijalo sve do konačne presude.
O tome ćemo detaljnije govoriti u narednim poglavljima, ali zapamtite ove događaje jer će kasnije služiti kao kontradikcija tvrdnjama porodice Arvizo, a kada ih budete vidjeli u kontekstu svega što smo upravo rekli… znate šta? Iznenadićete se kad dođe vrijeme za to.
Počinjemo sa DCFS-om:
Intervju DCFS-a, februar 2003.
Ovo pismo/dokument iznad datira od 26. novembra 2003. godine, što je šest dana nakon što je Jackson uhapšen zbog optužbi koje je iznijela porodica Arvizo. Međutim, trenutno ćemo se fokusirati isključivo na period između 14. februara 2003. i 27. februara 2003, jer je to vremenski okvir tokom kojeg je Jackson bio pod istragom od strane DCFS-a (Odjel za zaštitu djece i porodice). Iz dokumenta iznad može se vidjeti da je istraga započela 14. februara 2003. godine, i da je prijavu podnio zvaničnik iz Gavinove škole.
Izvještaj od 10. decembra 2003. godine, koji je napisao Tim Alloy za Associated Press, a prenio ga je Seacoastonline, dodatno je potvrdio da je prijavu zaista podnio školski službenik — pretpostavlja se kao reakcija na dokumentarac Martina Bashira.
Ovo je važno naglasiti jer, još jednom, imamo situaciju u kojoj ni stvarni optužitelji niti osobe koje tvrde da su “nešto vidjele” u vezi s tim kako je Jackson “zlostavljao” djecu (npr. famozna “Petorka iz Neverlanda”) NISU otišli nadležnim vlastima. U ovom slučaju, porodica Arvizo nije podnijela prijavu službi za zaštitu djece protiv Jacksona, niti su oni ti koji su uključili policiju. Prijavu je podnio zvaničnik iz Gavinove škole, i to nakon gledanja dokumentarca koji je bio teško montiran i namjerno uređen tako da Jackson izgleda loše. Štaviše, u tom vremenskom periodu, Arvizo porodica je žestoko branila Jacksona.
Takođe, obratite pažnju na dio iznad koji izričito navodi da je istraga DCFS-a vođena u saradnji s policijom Los Angelesa. Kako se navodi u izvještaju, na kraju zajedničke istrage, i DCFS i LAPD su zaključili da su optužbe o zanemarivanju i seksualnom zlostavljanju od strane Jacksona “neutemeljene”. Nadalje, dokument bilježi da je Janet Arvizo rekla kako je Jackson bio “kao otac” njenoj djeci, te da nikada nisu bili sami s njim. Štaviše, kako su naveli i Gavin u Bashirovom dokumentarcu, i kasnije pred DCFS-om i na sudu, Janet je potvrdila da Gavin nikada zapravo nije dijelio krevet s Jacksonom — već da je Jackson spavao na podu (a kako ćemo kasnije saznati uz svjedoke — jer je Gavin molio da ostane, a Jackson nije želio da ga odbije, iako mu nije bilo ugodno).
Djeca Arvizo porodice su takođe bila ispitana od strane DCFS-a, i svi su negirali bilo kakvo neprikladno ponašanje od strane Jacksona. Gavin je, posebno, negirao seksualno zlostavljanje, negirao da je ikada spavao u istom krevetu s Jacksonom i rekao da mu je bilo lijepo svaki put kada je bio na Neverlandu.
Što se tiče posljednjeg dijela dokumenta koji spominje prethodni incident koji je uključivao CPS (Centar za zaštitu djece) i porodicu Arvizo, važno je napomenuti da u trenutku izrade ovog izvještaja još nije bilo poznato sve o Janetinoj sklonosti ka lažnim optužbama. Takođe, David Arvizo još uvijek nije iznio svoju stranu priče istražitelju Michaela Jacksona, Scottu Rossu. Kao podsjetnik iz prethodnog poglavlja — David je tvrdio da je upravo Janet bila ta koja je fizički zlostavljala njega i njihovu djecu, te da je redovno iznosila lažne optužbe protiv njega, prisiljavajući djecu da učestvuju u tome. Nadalje, dokumenti iz te prethodne istrage također su potvrdili da je Janet iznijela optužbe za zlostavljanje protiv Davida u vezi s njihovom kćerkom, da bi kasnije na suđenju Jacksonu djelovala kao da to nikada nije rekla. Kao što možete vidjeti u nastavku, David je u početku priznao krivicu po nagodbi (tzv. “no contest”), ali je kasnije rekao da je to učinio samo da bi nastavio sa svojim životom.
U redu, napravit ćemo kratku pauzu kada je u pitanju DCFS izvještaj i preći na video u kojem porodica Arvizo učestvuje u snimanju Jacksonove snimke kao odgovor na dokumentarac Martina Bashira.
Snimak porodice Arvizo od 19. februara 2003. – Jacksonov odgovor na Bashira
U redu, hajde da se brzo vratimo na onaj zvanični odgovor koji je emitovan kod Mauryja. Pored snimaka na kojima se vidi kako Bashir govori i radi suprotno od onoga kako je prikazao Jacksona u svom dokumentarcu, Jacksonov odgovor je uključivao i intervjue s brojnim njegovim prijateljima i saradnicima koji su ga branili. Ono što mnogi i danas ne znaju jeste da su i sami Arvizosi bili intervjuisani za taj odgovor, a snimanje je obavljeno… 19. februara 2003. godine — još jednom, dan prije nego što je CPS (Služba za zaštitu djece) posjetila porodicu Arvizo u vezi s istragom.
Na kraju, segment s Arvizovima je izbačen iz finalne verzije koja je emitovana, zbog čega se zapravo i ne vidi u dostupnoj snimci. Međutim, snimak je uvijek bio sačuvan, i izuzetno je važno da zapamtite ovaj video i datum njegovog snimanja za trenutak kada Arvizosi promijene svoju priču. Do danas nije poznato da li su Arvizovi/Tom Sneddon i ekipa zaboravili na ovaj snimak i datum kada je nastao, pogrešno pretpostavili da je snimak izgubljen, ili su jednostavno odlučili da krenu s pričom bez obzira na to koliko suludo zvučala — ali, kao što je spomenuto na početku ovog poglavlja, ova snimka je kasnije otkrivena kada je tužilaštvo pretraživalo dom ličnog snimatelja Michaela Jacksona, Hamida Moslehija (koji je i snimao ovaj odgovor).
Nakon što je ova snimka pronađena, s jasno istaknutim datumom 19. februar, tužilaštvo i Arvizosi su shvatili da će ovaj video — u kojem porodica Arvizo hvali Jacksona, smije se, šali i priča o svemu dobrom što je Jackson učinio za njih — ozbiljno poremetiti njihovu raniju tvrdnju da je Jackson počeo “zlostavljati” Gavina nakon DCFS posjete.
Kada je snimka izašla na vidjelo, Arvizosi su se našli u situaciji u kojoj su morali objasniti ovu ogromnu kontradikciju unutar svojih priča. I kad čujete razloge koje su tada naveli, želim da se svaki put vratite na ovu snimku…
Svaki put.
Ono što se desilo Jacksonu nipošto nije smiješno — to mu je doslovno prekratilo život, oduzelo ga njegovoj djeci i porodici. Ali, kako budemo dalje išli kroz suđenje , vidjećete zašto su ljudi u sudnici, više puta, doslovno morali da se suzdržavaju od smijeha.
Vraćamo se na snimak: tokom godina, pojavilo se nekoliko isječaka sa tog snimanja. Evo dijela onoga što su Arvizosi tada rekli:
Isječak jedan (pogledajte ovdje)
Izjava Janet Arvizo:
„Znate kako je Bashir zumirao dok je on držao njega za ruku? Na isti način jer to je ono što majka radi sa sinom, ili otac sa sinom.“
„Moj prvi utisak o Michaelu bio je tačno to — odgovor na molitve za moju djecu.“
Izjava Gavina Arviza:
„I sve što je on želio bilo je dobro. Sreća. To mu je jedino bilo važno. Rekao mi je: ‘Slušaj, trebaš da ozdraviš i već ozdravljaš.’ Rekao je: ‘Treba da jedeš kao Pac-Man.’ I to nikad nisam zaboravio.“
Evo još jednog isječka (pogledajte ovdje)
Janet Arvizo:
„Moja djeca i ja znamo šta je odbacivanje. Biti zanemaren, pljuvan, o kojem se priča… biti izopšten… samo zbog našeg statusa u životu ili onoga kroz šta smo prolazili, a Michael to nije radio. Rekao je da dođemo kod njega, ne samo Gavin, već Star, Davellin i ja, i nazvao nas je svojom porodicom. A Gavin je bio onaj koji ga je pitao: ‘Mogu li te zvati tata?’ I Michael je rekao: ‘Naravno.’”
„I tako su i Star i Davellin počeli da ga zovu ‘Tata Michael.’ Vrlo nevina i predivna veza, koju su svi okrenuli naopako.”
„To je ostvarena želja. Na primjer, gledati kako se moja djeca ponašaju prema idealnom uzoru… uzoru oca. On se igra s njima, smije se s njima, dopušta im da pobijede! I šali se s njima. Pokazuje im osnovnu temelje života, a to je voljena porodica. Što je tvoja osnova jača, tvoja zgrada je jača.”
Davellin:
„Moj prvi utisak bio je da je on vrlo ljubazan, brižan, skroman čovjek. Uzeo nas je pod svoje krilo kada nas niko drugi nije želio. Nije nas odbio kao svi ostali, i dao je mom bratu taj dodatni mali sjaj koji mu je bio potreban, jer moj brat je bio došao do tačke gdje nije mogao ni da se pomjeri. Nije mogao ni da govori, a on je mom malom bratu dao toliko.“
Kao što sam rekala ranije, zapamti ove isječke, datume i izjave jer će ti biti potrebni kasnije.
Nastaviće se…
MJLOE.net
Vezani tekstovi
