Napisao DC Hendrix za Albumism, 31.07.2022. The following article was originally published on Albumism.com – here.
Trinaestogodišnji Michael Jackson širio je svoja krila 1972. godine kao solo umjetnik, iako je još uvijek bio pod ugovorom s Motownom kao član grupe Jackson 5. Krajem januara 1972. objavio je svoj debitantski album Got To Be There, a manje od sedam mjeseci kasnije, izdao je i njegovog nasljednika – Ben. Oba albuma su snimana paralelno prethodne godine, 1971.
To je bilo prelazno razdoblje za Jacksona. Ben je bio posljednji album na kojem smo čuli njegov mladi, dječački glas prije nego što je počeo da se produbljuje. Album je produciran u saradnji sa šest različitih producenata, a izvršni producent bio je, naravno, šef Motowna – Berry Gordy. Kompozicije su oblikovali razni autori, uključujući legendarnog Motown kolegu Smokeyja Robinsona.
Naslovna pjesma vjerovatno je glavni razlog zašto je Ben ostvario veći komercijalni uspjeh od svog prethodnika. Kao tematska pjesma za film o glodarima istog imena, koji je izašao te godine, donijela je Jacksonu Zlatni globus i nominaciju za Oskara za najbolju originalnu pjesmu. Prije Ben-a, Jackson je već postao najmlađi izvođač koji je snimio singl broj 1 sa pjesmom I Want You Back Jackson 5-a 1970. godine. Pjesma Ben ga je učinila trećim najmlađim solo izvođačem u istoriji koji je zasjeo na prvo mjesto, sa samo 14 godina. Zapravo, samo su Stevie Wonder (Fingertips) i Donny Osmond (Go Away Little Girl) ranije uspjeli kao solo izvođači da dođu do broja 1 u još mlađim godinama.
Ben je od tada nebrojeno puta obrađivan, ali niko nikada nije uspio da prenese emociju kao što je to učinio Michael. Čak i danas, kada čujem kako pjeva: „Oni te ne vide kao ja / Volio bih da barem pokušaju“, suze mi same krenu na oči.
What Goes Around Comes Around je u suštini pjesma Jackson 5, jer se jasno čuju harmonije Michaelove braće u pozadini. Da ne pominjemo očigledne sličnosti s hit obradom Didn’t I (Blow Your Mind This Time) grupe The Delfonics, koju je izveo njegov stariji brat Jackie. Ako postoji ijedna pjesma na ovom albumu koja zaista pokazuje zrelost Michaelovog glasa i interpretacije, onda je to ova — što se najbolje vidi u stihovima poput:
“What my love did for you, yeah / Ooh baby, what goes around, comes around / I knew he’d soon be gone / Yeah baby, he put you down, now you’re the clown / And you want me to come back home / Yeah, yeah, yeah / I’ve had no love affairs / For three long years / Remember how I used to care.”
Izvanredno napisana i producirana, What Goes Around Comes Around predskazuje neminovnu transformaciju mladog Jacksona kojeg smo svi poznavali i voljeli.
Na površini, Ben djeluje kao album sastavljen od Michaelovih obrada već postojećih hitova. Ali on ih sve donosi s tolikom emocijom i preciznošću da im daje novi život — možda najviše u svojoj verziji hita People Make the World Go Round iz 1972. koji su originalno izveli The Stylistics. Iskreno, meni je Michaelova verzija čak i draža od originala. Ponovo me podsjeća na Jackson 5, sa svojim poznatim zvukom koji je s lakoćom mogao biti dio njihovog albuma iz 1972. Lookin’ Through the Windows.
Naravno, niko nikada neće dostići dubinu duše koju je David Ruffin unio u klasik grupe The Temptations — My Girl, pjesmu koju je napisao Smokey Robinson. Ta pjesma i dalje stoji kao jedna od najvećih ikada snimljenih, s razlogom uvrštena u Nacionalni registar snimaka pri Kongresnoj biblioteci SAD-a zbog svog “kulturnog, istorijskog ili umjetničkog značaja.” To je još jedna pjesma koja je nebrojeno puta obrađivana — ali poslušajte me do kraja… Michael je ubio svoju verziju. Možda nije na istom nivou kao Ruffinova izvedba, ali Michael je itekako održao svoj nivo i isporučio izuzetnu interpretaciju.
Budimo realni, još otkako su Jacksonsi pobijedili na talent showu u srednjoj školi Theodore Roosevelt u Garyju, Indiani, davne 1966. — i to zahvaljujući Michaelovom izvođenju My Girl — svijet je čekao da on konačno snimi svoju zvaničnu verziju.
Dodatni biseri na albumu uključuju Michaelove obrade hita Lionela Hamptona iz 1950. Everybody’s Somebody’s Fool, singla Brende Holloway iz 1965. You Can Cry on My Shoulder, kao i Shoo-Be-Doo-Be-Doo-Da-Day Stevieja Wondera iz 1968 — posebno prijatno iznenađenje.
Potpomognut uspjehom naslovne pjesme, koja je na kraju dostigla prvo mjesto na Billboard Hot 100 listi, Ben se pokazao komercijalno uspješnijim od Got To Be There. Album je dostigao peto mjesto na Billboard 200 listi, što je označilo prvi od ukupno sedam Jacksonovih albuma koji će dospjeti u top 10 te ljestvice.
Sa komercijalnim i kritičkim priznanjem koje je Ben ostvario, svijet je željno iščekivao još više od Michaela, a mladi tinejdžer bio je spreman da u godinama koje dolaze isporuči još mnogo muzičke magije nakon izlaska svog drugog studijskog albuma.
albumism.com / MJLOE.net
U istoj kategoriji
