Objavljujemo uz dozvolu autorice
Napisala: Jael Rucker
Optužitelj bi trebao pokušati otpjevati pjesmu koja dokazuje optužbe za zlostavljanje djece
Sjećate li se Evana Chandlera? On je stomatolog iz Beverly Hillsa koji je prije nekoliko godina optužio pop zvijezdu Michaela Jacksona za seksualno zlostavljanje njegovog tada 13-godišnjeg sina. Umjesto da pokuša strpati Jacksona u zatvor, Chandler je pokušao izvući novac od njega. Građanska tužba koju je podnio 1993. godine riješena je vansudskom nagodbom, navodno za više od 10 miliona dolara.
Sada Chandler ponovo traži finansijsku korist. Bivši stomatolog slavnih ponovo je na sudu u Los Angelesu. I ovaj put ne tuži samo Jacksona. Chandler je kao saučesnike imenovao i bivšu suprugu pop zvijezde, Lisu Marie Presley, Sony Music Corporation, Walt Disney Company i oko 300 neimenovanih osoba.
Uz pomoć ove ekipe, Chandler tvrdi da je Jackson prekršio uslove njihovog povjerljivog sporazuma iz 1994. godine. Kako? Tako što je negirao—riječima i pjesmom—da je seksualno zlostavljao dječaka. Jackson je to učinio prošle godine tokom intervjua na ABC-u s Diane Sawyer, tvrdi Chandler, a ponovio je i na svom najnovijem albumu.
I za to, kaže Chandler, Jackson mora platiti. Koliko? Chandler, koji je radio na filmu Robin Hood: Men in Tights, traži najmanje 60 miliona dolara da bi povukao svoju posljednju tužbu protiv pop kralja. Također želi album. Ne kopiju HIStory-ja, Jacksonovog albuma koji spominje u tužbi. Chandler želi sudski nalog koji bi mu omogućio “da objavi i omogući prodaju” svoje vlastite muzičke kompozicije—nečega što naziva EVANStory. I, da, želi da ga ljudi shvate ozbiljno.
Hmmmmm. Ali, naravno, izgubio je priliku za to kada je odlučio podnijeti tužbu za zlostavljanje djeteta u građanskom, a ne krivičnom sudu. Koliko roditelja koji zaista vjeruju da je neko zlostavljao njihovo dijete bi propustilo priliku da zlostavljača strpaju u zatvor? Ko bi se odlučio za finansijsku nagodbu umjesto krivičnog gonjenja?
Ako je Michael Jackson zlostavljač djece, mjesto mu je u zatvoru. A ako Evan Chandler ima bilo kakve dokaze koji potvrđuju optužbe da je Jackson “seksualno zlostavljao i napao” njegovog sina, trebao bi ih predati tužiocu—ne pokušavati od toga napraviti muzičku karijeru.
Kada su Chandler i Jackson postigli vansudsku nagodbu, advokati obojice su izdali zajedničko, jednostranično saopštenje. U tom dokumentu Jackson je dva puta potvrdio svoju nevinost. Sada, dvije godine kasnije, Chandler tvrdi da takvo poricanje predstavlja kršenje njihovog sporazuma.
Tu je i još jedan problem. Chandler tvrdi da su neki stihovi na Jacksonovom albumu HIStory upućeni njemu. U jednoj pjesmi Jackson pjeva: “neko je protiv mene, neko me želi iskoristiti, lažno su me optužili…”
Chandler vjeruje da su te riječi usmjerene prema njemu. Možda. A možda i nisu. U posljednjih nekoliko godina Jackson je bio tužen od strane jedne tekstopiskinje iz Denvera koja ga je optužila za krađu njenih stihova i jedne žene koja je tvrdila da je rodila njegovo dijete. Možda je govorio o njima. Ili možda—kao većina tekstopisaca—nije govorio ni o kome posebno. I sjetimo se nedavne kontroverze oko Jacksonovih stihova “Jew me, sue me” i “kike me, don’t you black and white me” u pjesmi na albumu HIStory. Chandler, koji je Jevrej, sugerira u svojoj tužbi da su ti stihovi usmjereni direktno prema njemu. Sada želi priliku da uzvrati svojim vlastitim pjesmama.
Evan, nađi sebi život. Zastara za tvoje optužbe o zlostavljanju djeteta ističe za tri godine. Ako je Michael Jackson zaista učinio nešto neoprostivo tvom sinu, daj tužiocima dokaze koji su im potrebni da ga strpaju u zatvor. Priloži dokaze ili začepi.
Kolumna Dewayne Wickhama za Gannett News Service izlazi srijedom.
Dewayne Wickham, Gannett News Service 1100 Wilson Blvd. Arlington, VA 22234
U prošlosedmičnom izdanju Zašto se niko nikada ne izvinjava Michaelu Jacksonu, govorili smo o Jacksonovom braku s Lisom Marie Presley (tekst samo na engleskom) i njihovom zajedničkom intervjuu iz 1995. godine s Diane Sawyer u emisiji Primetime. Ova tema bila je uvod u ono o čemu sada govorimo — drugu (da, drugu) tužbu Evana Chandlera protiv Michaela Jacksona.
Ako se sjećate, u tom dijelu sam napomenula da je upravo ovaj intervju omogućio Evanu da ponovo tuži Jacksona, jer je tvrdio da je intervju prekršio ugovor o povjerljivosti koji su obje strane potpisale prilikom nagodbe 1994. godine. U ovom segmentu detaljno ćemo analizirati ovu tužbu, a kao i do sada kada govorimo o Chandlerovima, koristit ću vremensku liniju sa web stranice Michael Jackson Allegations, jer su oni obavili posao prikupljanja i sistematizacije ovih informacija još prije mnogo godina.
Hajde sada da detaljnije analiziramo Evanovu tužbu iz 1996. godine.
Tužba Evana Chandlera iz 1996. godine
The Washington Post
JACKSON TUŽEN ZBOG NAGODBE
10. juni 1996.
Autor: Adam Sandler
HOLLYWOOD, 10. JUNA – Otac dječaka kojeg je navodno zlostavljao Michael Jackson podnio je tužbu u vrijednosti od 60 miliona dolara, tvrdeći da su pop pjevač i njegova otuđena supruga, Lisa Marie Presley-Jackson, prekršili uslove povjerljive nagodbe u građanskoj tužbi dječaka protiv Jacksona.
Tužba, koja je podnesena pod pečatom 7. maja na Višem sudu Santa Barbare, ali je deklasifikovana kasno u petak, također kao optužene navodi Sony Music, voditeljicu emisije PrimeTime Live Diane Sawyer i ABC-TV…
Dana 7. maja 1996. godine, otprilike godinu dana nakon intervjua Jacksona i Presleyeve za Primetime 1995. godine, Evan Chandler je podnio tužbu u iznosu od 60 miliona dolara protiv Jacksona i Presleyjeve, tvrdeći da je ovaj intervju predstavljao kršenje njihovog ugovora o povjerljivosti. Izvještaj iz juna 1996. godine u Washington Postu detaljno je opisao ovu tužbu, koja je podnesena na Višem sudu u Santa Barbari. Kao što je navedeno u izvještaju iz tog perioda, Sony Music, Diane Sawyer i ABC-TV su takođe bili imenovani od strane Evana u ovoj tužbi, a prilikom podnošenja tužbe, Jackson je izdao izjavu protiv Evana, rekavši da će se boriti protiv Evanovih neosnovanih tvrdnji:
PrimeTime Live je navodno imao saznanja o uslovima nagodbe. Ako je Jackson rekao svojoj supruzi, to bi moglo pomoći da se dokaže tvrdnja tužbe da je prekršio ugovor o povjerljivosti.
“Optužbe iznesene u tužbi su lažne i odlučno ću ih osporiti,” rekao je Jackson u izjavi kasno u ponedjeljak. “Posebno me boli što je gospodin Chandler odlučio uključiti moju dragu Lisu Marie u ovu besmislenu raspravu. Uvjeren sam da ćemo svi pobijediti na sudu, pravom mjestu da se ovo pitanje konačno riješi.”
Pored žalbe u vezi s intervjuom, Evan je bio uznemiren i određenim tekstovima pjesama na Jacksonovom albumu HIStory, prvom albumu koji je izdao nakon optužbi Chandlera iz 93/94. Kako je istaknuto na web stranici Michael Jackson Allegations, Evan je tekstove pjesama na albumu nazvao pogrdnim, štetnim i zlonamjernim, ne samo prema njemu (Evanu), već i prema Jordanu:
U svojoj tužbi Evan Chandler je tvrdio da su Jackson, Lisa Marie Presley, ABC, Sony i drugi zaradili više od 60 miliona dolara od prodaje albuma i prihoda od intervjua u emisiji Prime Time Live. Pošto su njihovi postupci navodno bili u suprotnosti s Ugovorom o povjerljivosti, Chandler je tvrdio da su mu zapravo dužni taj iznos. Također je tvrdio da je Jackson „komercijalno iskoristio” [2] optužbe na svom albumu i da je zbog toga lično pretrpio štetu.
Tužbeni zahtjev Evana Chandlera:
“Kao direktan i neposredan rezultat materijalnog kršenja Ugovora od strane optuženog Jacksona i drugih, kako je ovdje navedeno, zbog komercijalne eksploatacije i finansijskog bogaćenja, tužitelj [Evan Chandler] zahtijeva sve ekonomske koristi koje su ostvarili optuženi Jackson i drugi optuženi iz komercijalne eksploatacije činjenica iz ‘Osnovne tužbe’ u iznosu većem od 60.000.000,00 dolara.” [2]
Najironičnija stvar u svemu ovome je to što nagodba iz ’94. godine izričito navodi da to NIJE priznanje krivice s Jacksonove strane, a Evan je, sam, potpisao ovu nagodbu, što znači da je i on bio svjestan toga. Štaviše, u toj nagodbi nema ničega što bi ukazivalo na to da Jackson nije mogao iskazati svoju nevinost u bilo kojem trenutku. Pored toga, još jedan izvještaj napisan otprilike u isto vrijeme od strane novinara Dewayne Wickhama detaljnije je opisao šta je točno Evan tražio:
Optužitelj bi trebao pokušati otpjevati pjesmu koja dokazuje optužbe za zlostavljanje djece
Sjećate li se Evana Chandlera? On je stomatolog iz Beverly Hillsa koji je prije nekoliko godina optužio pop zvijezdu Michaela Jacksona za seksualno zlostavljanje njegovog tada 13-godišnjeg sina. Umjesto da pokuša strpati Jacksona u zatvor, Chandler je pokušao izvući novac od njega. Građanska tužba koju je podnio 1993. godine riješena je vansudskom nagodbom, navodno za više od 10 miliona dolara.
Sada Chandler ponovo traži finansijsku korist. Bivši stomatolog slavnih ponovo je na sudu u Los Angelesu. I ovaj put ne tuži samo Jacksona. Chandler je kao saučesnike imenovao i bivšu suprugu pop zvijezde, Lisu Marie Presley, Sony Music Corporation, Walt Disney Company i oko 300 neimenovanih osoba.
Uz pomoć ove ekipe, Chandler tvrdi da je Jackson prekršio uslove njihovog povjerljivog sporazuma iz 1994. godine. Kako? Tako što je negirao—riječima i pjesmom—da je seksualno zlostavljao dječaka. Jackson je to učinio prošle godine tokom intervjua na ABC-u s Diane Sawyer, tvrdi Chandler, a ponovio je i na svom najnovijem albumu.
I za to, kaže Chandler, Jackson mora platiti. Koliko? Chandler, koji je radio na filmu Robin Hood: Men in Tights, traži najmanje 60 miliona dolara da bi povukao svoju posljednju tužbu protiv pop kralja. Također želi album. Ne kopiju HIStory-ja, Jacksonovog albuma koji spominje u tužbi. Chandler želi sudski nalog koji bi mu omogućio “da objavi i omogući prodaju” svoje vlastite muzičke kompozicije—nečega što naziva EVANStory. I, da, želi da ga ljudi shvate ozbiljno.
Hmmmmm. Ali, naravno, izgubio je priliku za to kada je odlučio podnijeti tužbu za zlostavljanje djeteta u građanskom, a ne krivičnom sudu. Koliko roditelja koji zaista vjeruju da je neko zlostavljao njihovo dijete bi propustilo priliku da zlostavljača strpaju u zatvor? Ko bi se odlučio za finansijsku nagodbu umjesto krivičnog gonjenja?
Ako je Michael Jackson zlostavljač djece, mjesto mu je u zatvoru. A ako Evan Chandler ima bilo kakve dokaze koji potvrđuju optužbe da je Jackson “seksualno zlostavljao i napao” njegovog sina, trebao bi ih predati tužiocu—ne pokušavati od toga napraviti muzičku karijeru.
Kada su Chandler i Jackson postigli vansudsku nagodbu, advokati obojice su izdali zajedničko, jednostranično saopštenje. U tom dokumentu Jackson je dva puta potvrdio svoju nevinost. Sada, dvije godine kasnije, Chandler tvrdi da takvo poricanje predstavlja kršenje njihovog sporazuma.
Tu je i još jedan problem. Chandler tvrdi da su neki stihovi na Jacksonovom albumu HIStory upućeni njemu. U jednoj pjesmi Jackson pjeva: “neko je protiv mene, neko me želi iskoristiti, lažno su me optužili…”
Chandler vjeruje da su te riječi usmjerene prema njemu. Možda. A možda i nisu. U posljednjih nekoliko godina Jackson je bio tužen od strane jedne tekstopiskinje iz Denvera koja ga je optužila za krađu njenih stihova i jedne žene koja je tvrdila da je rodila njegovo dijete. Možda je govorio o njima. Ili možda—kao većina tekstopisaca—nije govorio ni o kome posebno. I sjetimo se nedavne kontroverze oko Jacksonovih stihova “Jew me, sue me” i “kike me, don’t you black and white me” u pjesmi na albumu HIStory. Chandler, koji je Jevrej, sugerira u svojoj tužbi da su ti stihovi usmjereni direktno prema njemu. Sada želi priliku da uzvrati svojim vlastitim pjesmama.
Evan, nađi sebi život. Zastara za tvoje optužbe o zlostavljanju djeteta ističe za tri godine. Ako je Michael Jackson zaista učinio nešto neoprostivo tvom sinu, daj tužiocima dokaze koji su im potrebni da ga strpaju u zatvor. Priloži dokaze ili začepi.
Kolumna Dewayne Wickhama za Gannett News Service izlazi srijedom.
Dewayne Wickham, Gannett News Service 1100 Wilson Blvd. Arlington, VA 22234
Kao što se može vidjeti iz gornjeg izvještaja, pored 60 miliona dolara koje je Evan tražio zbog Jacksonove odbrane sebe u Primetime intervjuu i albumu HIStory, Evan je također specifično želio sudski nalog koji bi NJEMU (odnosno Evanu… Evanu Chandleru) omogućio da objavi i distribuira muzičku kompoziciju pod nazivom EVANstory (očigledna referenca na HIStory).
DJ Scratch
U redu, sada ćemo uraditi još jednu od naših vježbi dubokog razmišljanja. Jeste li ikada u svom životu čuli da roditelj zlostavljanog djeteta želi stvoriti svoju vlastitu verziju nečega što je prvobitno stvorila osoba za koju tvrdi da je zlostavljač njegovog djeteta? Kao i sve što se tiče Evana Chandlera, ni ovo nema nikakvog logičnog smisla i direktno proturječi onome što su on i njegov brat Ray Chandler tvrdili skoro desetljeće kasnije u Rayovoj knjizi iz 2004. godine, All That Glitters, koju smo već više puta spomenuli.
“Kao dodatni direktan i proksimalni rezultat materijalnog kršenja ugovora od strane optuženog Jacksona i drugih, kako je ovdje navedeno, i zbog potrebe za popravljanjem ugleda tužitelja, tužitelj traži pravično rješenje kojim bi mu se omogućilo da objavi i uzrokuje distribuciju javnosti na prodaju određenog muzičkog djela pod nazivom ‘EVANStory.’ Ovaj album uključivat će pjesme poput: ‘D.A. Reprised’; ‘You Have No Defense (For My Love)’; ‘Duck Butter Blues’; ‘Truth’; i druge pjesme. [2]”
Sjetite se, prema vlastitim riječima Chandlerovih u njihovoj knjizi, razlog zašto su željeli nagodbu umjesto krivičnog suđenja protiv Jacksona bio je taj što “nisu htjeli dodatnu medijsku pažnju i ludilo koje bi pratilo Jordana kao posljedicu.” Eh sad, ako je Evan smatrao da je Jackson prekršio ugovor o povjerljivosti i želio podnijeti tužbu… u redu, ali album…?
Recimo, teoretski govoreći, da je Evan uspio objaviti EVANstory, to bi stvorilo spektakl koji bi zauzvrat doveo do još veće medijske pažnje – upravo one pažnje za koju su Evan i Ray tvrdili da je ne žele za Jordana, koji je u tom trenutku još uvijek bio maloljetan, mlađi od 18 godina.
Ali više od svega… EVANstory??? Nazvano po HIStory??? “Duck Better Blues” i “You Have No Defense (For My Love)” kao potencijalne pjesme??? Baš zvuči kao roditelj shrvan time što je Michael Jackson zlostavljao njegovo dijete, zar ne?
Kad smo već kod Jordana, ovo je trenutak kada on ulazi u priču:
BROJ SLUČAJA: SC026277
Tužilac navodi:
OPŠTI NAVODI
- U ljeto 1993. godine, tužilac, koji je tada imao nježnih 13 godina, optužio je MICHAEL JOSEPH JACKSON-a za ponovljeno seksualno zlostavljanje u tužbi Višeg suda Los Anđelesa pod nazivom „J. Chandler, itd. protiv Michael Jackson“, broj slučaja SC026226 (u daljem tekstu nazvano „Osnovna parnica“). U dobroj vjeri i uz značajnu naknadu, Osnovna parnica je riješena na zahtjev MICHAEL JOSEPH JACKSON-a. Nagodba je potvrđena…
Dvije godine nakon Evanove tužbe, Jordan (koji je tada imao 18 godina) podnio je gotovo identičnu tužbu protiv Jacksona, sa sličnim optužbama i formulacijama kao u očevom slučaju. Također je koristio isti pravni tim kao i njegov otac:
MEMORANDUM TAČAKA I AUTORITETA
I. UVOD
Suprotno prigovorima tužitelja, u maju 1997. ovaj Sud je naredio da se ova radnja podvrgne obaveznoj arbitraži u skladu s ugovorom o nagodbi stranaka iz 1994. godine.1/ Godinu dana kasnije, sin tužitelja, zastupan istim pravnim savjetnikom kao i tužilac, podnio je tužbu u okrugu LOS ANGELES. Ta tužba je gotovo identična ovoj radnji, osim što izostavlja određene osnove tužbe u očitom pokušaju da se izbjegne privatna arbitraža. Cochran Decl., ¶ 4 i Prilog C. Na pokretanju tuženog Michaela Jacksona (“Jackson”), sudija Višeg suda u Los Angelesu izdao je naredbu 10. septembra 1998. kojom se nalaže arbitraža u drugoj tužbi Chandlera. Cochran Decl., ¶ 5 i Prilog D. Najnovije, Jackson je podnio protivtužbu u arbitraži protiv tužitelja i njegovog sina, tvrdеći da su oni prekršili ugovor o nagodbi.
Ovaj Sud je prvi put odlučio da je arbitraža tužiteljeve tvrdnje obavezna prema ugovoru. Otkrivanje u toj arbitraži je započelo. / Da bi se izbjeglo rješenje ovog Suda o arbitražnosti, odvjetnik tužitelja podnio je identične zahtjeve za sina tužitelja u drugom okrugu. Sada je ta stvar podvrgnuta arbitraži prema istom ugovoru. Zbog niza i predmeta tužbi Chandlera, ovaj Sud ima ovlast da odluči da li bi arbitraže trebale biti spojene.
I tužilac i njegov sin tvrde da je Jackson prekršio povjerljivi ugovor o nagodbi stranaka iz 1994. godine. Chandlerovi navode iste radnje s Jacksonove strane i traže identična nadoknade za navedeno kršenje. Slično tome, Jacksonova protutužba tvrdi da su oba Chandlera prekršila ugovor istim ponašanjem. Dvije arbitraže će stoga uključivati isto otkrivanje i iste dokaze. Štaviše, arbitri će biti pozvani da donesu odluku o identičnim pitanjima prava i činjenica u obje arbitraže.
1/ Radi olakšanja rada Suda, točna i ispravna kopija Rješenja Suda o Pokretanju za Nagon na Arbitražu priložena je Deklaraciji Stevea Cochrana (“Cochran Decl.”) kao Prilog A. Tužilac je podnio Peticiju za Nalog tražeći olakšanje od Rješenja Suda. Naredba Apelacionog suda kojom se odbacuje Peticija tužitelja za Nalog priložena je Cochran Dekl. kao Prilog B.
Obzirom na to da se ovo dogodilo dvije godine nakon Evanove tužbe, iz sudskog dokumenta se čini da je Evanova tvrdnja bila ili je mogla biti usmjerena ka privatnoj arbitraži, budući da je u njemu navedeno da su “određeni uzroci djelovanja izostavljeni u pokušaju da se izbjegne privatna arbitraža.” Dakle, izgleda da je Jordanova tužba podnesena odvojeno kako bi se izbjegao isti ishod.
Pauza…
Hajde da pogledamo šta tačno predstavlja privatna arbitraža:
Privatna arbitraža: Pregled
Definicija. Privatna arbitraža je upućivanje spora na nepristranog trećeg licea odabranog od strane stranaka koje se unaprijed slažu da će se povinovali odluci arbitra nakon saslušanja na kojem obje strane imaju priliku da ih se čuje. U suštini, strane se slažu da zamijene privatni način rješavanja spora umjesto suđenja pred sudom ili porotom.
Valjanost i izvršivost. Pisani sporazum o arbitraži izričito je ovlašten prema zakonu Oregon o privatnoj arbitraži (ORS 36.600-36.740) i Saveznom zakonu o arbitraži (9 USC odjeljci 1-14). Arbitražna odluka može biti predana kancelariji suda za potvrdu kao sudska presuda. (ORS 36.700; 9 USC odjeljci 9, 13.)
Potreban sporazum. Privatna arbitraža zahtijeva sporazum o rješavanju spora putem arbitraže. Ako je sporazum o arbitraži sklopljen prije nego što je nastao bilo kakav spor, naziva se “ugovornim sporazumom o arbitraži” (koji obično uključuje arbitražnu klauzulu u ugovoru). Ako se sporazum sklopi nakon nastanka spora, naziva se “sporazumom o predaji”.
Postupak arbitraže. Prema proceduralnim pravilima ASP-a, izjava o zahtjevu ili sporazum o predaji podnose se ASP-u. Stranke zatim biraju arbitra s liste predloženih arbitara koje pruža ASP. POgodan datum za saslušanje postavlja se brzo kako bi svaka strana mogla iznijeti svoj slučaj (s ili bez odvjetnika). Saslušanje (koje nije otvoreno za javnost) obično se održava u konferencijskoj sobi i provodi se na dostojanstven, ali neformalni način. Nakon slušanja svjedočenja i razmatranja dokaza, arbitrator donosi odluku o sporu. Odluka arbitra o činjenicama i zakonu je konačna. Pisana odluka arbitra naziva se nagrada. Zakon dopušta bilo kojoj strani da podnese arbitražnu nagradu kancelariji suda za potvrdu kao sudska presuda. U usporedbi s tužbom pred sudom, neke od prednosti privatne arbitraže su brzina, ekonomičnost, praktičnost, privatnost, konačnost i to što spor odlučuje osoba s pravnim iskustvom u području spora. Troškovi i naknade uključuju naknadu za podnošenje koja se plaća ASP-u i naknadu koja se plaća arbitratoru (koji je odvjetnik ili umirovljeni sudija).
Usporedba s sudskom arbitražom. Privatna arbitraža odvija se izvan sudskog sistema i obvezuje strane. Sudska arbitraža odvija se unutar sudskog sistema prema pravilima koja nameće sud nakon podnošenja tužbe, a bilo koja strana nezadovoljna odlukom arbitra može dobiti suđenje iznova kao da arbitraža nikada nije provedena (ORS 36.400-36.425).
Po definiciji, privatna arbitraža je upućivanje spora nepristrasnoj trećoj osobi koju biraju obje strane, uz prethodni dogovor da će biti obavezani odlukom arbitra nakon saslušanja, gdje obje strane imaju priliku da iznesu svoje stavove.
Kao što je istaknuto u prethodnom članku, arbitraža je obično nešto na što obje strane pristaju. To znači da su Evan i Jackson u nekom trenutku morali prethodno pristati na ovu odluku za bilo kakve buduće sporove u vezi s nagodbom, ali doći ćemo do toga za trenutak.
Prema sudskom dokumentu iznad, Jordanova tužba je poslana na arbitražu 10. septembra 1998. godine, a u sljedećem paragrafu stoji: „Ovaj sud je prvo odlučio da je arbitraža tužbenih zahtjeva tužitelja (Evana) bila obavezna po ugovoru.”
Čekaj… ugovor?? Da, ugovor. Vidite, kada je arbitraža prisilna ili obavezna, to je obično zato što je propisana ugovorom. A koji su ugovor imali Evan i Jackson? Nijedan drugi osim one nagodbe iz 1994. godine, u kojoj je izričito navedeno da će se, ako bilo koja strana osjeti da je druga prekršila ugovor, spor rješavati putem arbitraže.
- U slučaju da bilo koja Stranka tvrdi da je neka druga Stranka počinila Ozbiljno Kršenje, kako je definirano u pododjeljku h. iznad, ili bilo kakvo kršenje pododjeljaka 11 a., c., ili e. iznad, Stranka koja tvrdi da je takvo kršenje nastupilo obavijestit će Stranku koja se smatra odgovornom za takvo kršenje, kao i sve druge Stranke i odvjetnike zapisnike, pisanim putem u roku od pet dana od navedenog kršenja. Stranke će nastojati riješiti spor na neformalan način. Ako Stranke nisu u stanju riješiti spor neformalno u roku od pet radnih dana od primitka pisane obavijesti, tada svaka Stranka, u roku od pet radnih dana nakon toga, može podnijeti stvar arbitraži pred tročlanim panelom umirovljenih sudija, pisanim putem obavijestivši sve druge stranke. Stranke će, uz uzajamni dogovor, izabrati tri sudije koje će razmatrati spor iz registra neutralnih osoba koje vodi JAMS. ________, i svaki od njih, razumiju, bez pristanka na osnovu bilo kojeg takvog zahtjeva, bez odustajanja od bilo kakvih odbrana u vezi s tim, i bez priznavanja bilo kakvog odgovarajućeg rješenja ili mjere štete, da Jackson može u bilo kojoj takvoj arbitraži tvrditi da je ovlašten povratiti kao štetu Iznos Nagodbe ili dio tog iznosa plaćenog u skladu s ovom Povjerljivom Nagodbom.
j. Stranke priznaju i slažu se da će pravična pomoć, uz bilo koju drugu pravno dostupnu mjеru, biti dostupna za sprečavanje i suzbijanje kršenja obveza nametnutih odredbama ovog odjeljka ove Povjerljive Nagodbe.
Kao što je navedeno u nagodbi, ako je jedna od strana smatrala da je sporazum prekršen, morala je obavijestiti drugu stranu i njihovog pravnog zastupnika u roku od pet dana od navodne povrede kako bi se pokušalo riješiti spor na neformalan način. Ako dvije strane ne bi uspjele riješiti spor u roku od pet radnih dana od prijema pisane obavijesti, tada bi u roku od dodatnih pet radnih dana bile obavezne predmet uputiti na arbitražu pred vijeće od tri penzionisana sudije. Odatle bi obje strane zajedno odabrale tri sudije iz registra neutralnih arbitara koji vodi JAMS (usluga za medijaciju i arbitražu).
U redu, vratimo se na početak. Glavni katalizator Evanove tužbe bila je Primetime intervju, koji se održao 14. juna 1995. godine. Što se tiče Jacksona, barem, ako je Evan smatrao da je Jackson prekršio njihov sporazum o nagodbi i povjerljivosti, onda bi, recimo, imao oko 10 radnih dana da predmet iznese na ARBITRAŽU ako on i Jackson/njihovi timovi nisu mogli da dođu do dogovora, ili ako je predmet ignorisan od strane Jacksona/ njegovog tima. Odatle bi obje strane morale da sarađuju u odlučivanju koji će sudije razmatrati slučaj.
To je ono što je TREBALO da se desi jer su obje strane potpisale i saglasile se s tim u januaru 1994. godine, ali kao i obično, to nije ono što se zapravo desilo.
Kao što je ranije napomenuto, Evan nije podnio svoju tužbu sve do 7. maja 1996. godine, a to je učinjeno putem Višeg suda Santa Barbare:
- jun 1996.
Autor: Adam Sandler
HOLLYWOOD, 10. JUN — Otac dječaka koji jenavodno zlostavljan od strane Michaela Jacksona podnio je tužbu od 60 miliona dolara tvrdeći da su pop pjevač i njegova supruga, Lisa Marie Presley-Jackson, prekršili uvjete povjerljive nagodbe u građanskoj tužbi dječaka protiv Jacksona.
Tužba, koja je podnesena pod pečatom 7. maja na Višem sudu u Santa Barbari, ali otkrivena krajem prošlog petka, također navodi kao tužene strane Sony Music, voditeljicu PrimeTime Live Dianeu Sawyer i ABC-TV. Tvrdi se da su oni “nepravedno obogaceni” za više od 60 miliona dolara time što su omogućili Jacksonu da komentira slučaj zlostavljanja tokom prenosa prošlog juna.
Dakle, zakasnio je otprilike godinu dana. Uz to, podnio je tužbu Višem sudu Santa Barbare, koji verovatno ne bi mogao ništa da uradi, jer sudovi obično ne mogu/ne smiju poništiti arbitražni sporazum kada je u ugovoru navedeno da slučaj ide na arbitražu, što je, u ovom slučaju, bio slučaj. Najviše što su sudovi mogli da urade bilo je da vrate slučaj na arbitražu, što je tačno ono što se na kraju desilo. Tehnički, Evan nije ni trebao da pokrene slučaj u prvom redu, jer je trebalo odmah da podnese zahtjev arbitraži, a zakasnio je više od godine dana, ali, uprkos tome…
Arbitraža zapravo može biti korisna u nekim slučajevima jer je jeftinija, omogućava privatnost, može se brže riješiti itd., i ne znači da nećete dobiti svoj slučaj, jer ne bi bilo mnogo drugačije od suđenja sa samo sudijom (gdje oni donose konačnu presudu), samo što je to potpuno privatni proces. Ali znamo iz Evanovih prethodnih postupaka u slučaju iz 1993. godine, da je volio da koristi spektakl “medijskog spektakla,” da tako kažemo, kako bi dobio ono što je želio.
Dakle, postavimo scenu. Sada je 1996. godina, tri godine od slučaja iz ’93, a pažnja koja je okruživala taj slučaj je konačno “smirena”. Jackson je objavio svoj novi album, ide na turneju, a nismo ni slutili da je uskoro trebalo da postane otac. Šta bi to moglo da uništi? Evan Chandler koji se ponovo pojavljuje sa vrlo javnom tužbom koja bi ponovo stavila slučaj iz ’93 u centar pažnje… tj. medijski spektakl koji bi oduzeo pažnju od pozitivnih stvari koje su se dešavale u Jacksonovom životu u to vrijeme, i možda… bi natjerao Jacksona da se nagodi sa Evanom zbog “kršenja sporazuma o povjerljivosti/nagodbi”, kako ne bi morao da se bavi njim ili njegovim glupostima ponovo.
Međutim, arbitraža bi uklonila javni/medijski element, i čini se da je upravo to razlog zašto Evan nije želio arbitražu jer to uopšte nije bilo loše. Zapravo, arbitraža može zapravo biti korisna za vaš slučaj. Sada, nije jasno da li je Evan shvatio klauzulu o arbitraži pre nego što je podnio tužbu, ili je znao, ali je i dalje pokušavao da nametne svoj način, kao i obično, ali prema sudskom dokumentu koji je gore naveden, ovde Jordan dolazi u igru kako bi potencijalno zaobišao problem.
Zapamtite, Jordan je koristio istog advokata kao i njegov otac, a prema sudskom dokumentu, taj advokat je podnio Jordanovu tužbu u drugom okrugu.
Pa, zašto je to bilo tako? Prvo, ako bi Jordan podnio tužbu u Santa Barbari kao i Evan, postojala je verovatnoća da bi dobio isti rezultat arbitraže kao i njegov otac. Ali postoji još jedan skriveni faktor u ovoj jednadžbi: Kada je Jordan (koji je upravo napunio 18 godina), putem svog staratelja, potpisao nagodbu iz 1994. godine, bio je maloljetan, a u Kaliforniji, ugovor sa maloljetnikom može biti poništen do razumnog vremena nakon njegove 18. godine.
Zakon predviđa da, uz određene izuzetke, “ugovor maloljetnika može biti poništen od strane maloljetnika prije punoljetnosti ili u razumnom roku nakon toga”, i to je kodifikovalo doktrinu običajnog prava koju je Vrhovni sud Kalifornije priznao 1864. godine, a koja postoji kao zakonsko pravo ili privilegija običajnog prava za maloljetnike širom zemlje, u jednom ili drugom obliku.
Sada, opšte mišljenje je da je Jordan emancipovao sebe od svojih roditelja oko 1995. godine (iako, kao što je spomenuto u prethodnom poglavlju, nismo uspeli da pronađemo podržavajući sudski dokument koji pokazuje ovu emancipaciju… to su samo tvrdili oni koji su poznavali/izveštavali o Chandlerovima), ali to nije bio slučaj kada je potpisao tu nagodbu 1994. godine.
Dakle, Jordan/ njegov advokat su još uvek mogli pokušati da idu putem osporavanja Jordanovog potpisa na toj nagodbi, i ako bi njegov potpis bio uspješno poništen, to bi značilo da on (Jordan) ne bi bio obavezan arbitražnim sporazumom (ili bilo čim drugim u nagodbi). Kao što je ranije napomenuto, ovaj plan nije uspeo, jer je Jordanov slučaj takođe poslat na arbitražu, a na kraju su Jordanov i Evanov slučaj bili objedinjeni.
Sada, ako pogledate sudski dokument na koji smo se pozivali, zapravo ćete vidjeti gde je Jackson tvrdio da su zapravo Evan/Jordan prekršili sporazum o neotkrivanju sa njihove strane.
I tužilac i njegov sin tvrde da je Jackson prekršio povjerljivi ugovor o nagodbi stranaka iz 1994. godine. Chandlerovi navode iste radnje s Jacksonove strane i traže identične naknade za navedeno kršenje. Slično tome, Jacksonova protutužba tvrdi da su oba Chandlera prekršila ugovor istim ponašanjem. Dvije arbitraže će stoga uključivati isto otkrivanje i iste dokaze. Štaviše, arbitri će biti pozvani da donesu odluku o identičnim pitanjima prava i činjenica u obje arbitraže.
Na šta je tačno Jackson mislio? Pa, moglo bi imati veze s time da su Chandlerovi bili u kontaktu s Victorom Guiterrezom za njegovu knjigu (što ovde obrađujemo), što je sam Jordan Chandler priznao.
Za razliku od Jacksona, koji nije navodio imena niti ulazio u detalje o Chandlerovima ili nagodbi (Jackson se samo branio i uglavnom govorio o tome kako istražitelji nisu imali ništa inkriminišuće protiv njega… što je bila istina), Chandlerovi su sarađivali na knjizi koju je pisao samoproglašeni novinar… isti onaj novinar koji je bio u kontaktu s „Neverland petorkom“ (pročitajte ovde), bivšim Jacksonovim zaposlenima za koje je kasnije dokazano da su lagali o njemu, lagali pod zakletvom i prodavali lažne, senzacionalističke priče o njemu medijima. Kao što smo obradili u njihovom poglavlju, dvojica tih bivših zaposlenih čak su uhvaćeni u krađi od Jacksona. Štaviše, kasnije se saznalo da je Guiterrez četvoroma od njih petoro platio po 200 dolara:
Gutierrez, prema vlastitim riječima, platio je 200 dolara i intervjuirao četiri tužitelja prilikom pripreme knjige o Jacksonu.
Dakle, šta se na kraju desilo s Evanovom drugom tužbom? Evo pregleda, zahvaljujući web stranici Michael Allegations, koja je ove dokumente prikupila pre mnogo godina:
“Na temelju spekulativnih i neosnovanih ‘zavjerničkih’ optužbi, tužitelj Evan Chandler nezakonito je uključio optuženu Lisu Marie Presley u ovu tužbu koja se zapravo tiče samo Chandlera i Presleyjeva bivšeg supruga, optuženog Michaela Jacksona. Nedavne Chandlerove akcije dokazuju da je njegov razlog za nezakonito tuženje Presley, u suštini, potragu za publicitetom, za sebe i svog odvjetnika. Prije dva tjedna, Chandler je iskoristio Presleyjino davanje iskaza, tajno je nazvao medije kako bi im rekao kada i gdje će gđa Presley biti ispitana. Kada su stigli na iskaz, gđa Presley i njezin odvjetnik neočekivano su bili opsjednuti od strane medija. Chandlerov odvjetnik također je nastupio u nacionalnom tabloidnom mediju kako bi publikovao Presleyjin iskaz. Ne bi bilo iznenađenje ako je odvjetnik za to bio plaćen. Iskaz je uključivao pitanja o takvim privatnim stvarima kao što je Presleyjino vjenčanje s Jacksonom. Međutim, kada su ga zamolili da učini transkript povjerljivim, Chandlerov odvjetnik je odbio, pokazujući da Chandler namjerava – osim ako ga ovaj Sud ne zaustavi – dalje nezakonito publikovati privatni život gđe Presley.
Nije bilo dovoljno to što je Chandler već nezakonito tužio gđu Presley. Ne bi smio sada moći iskoristiti ulogu gđe Presley u ovim pravnim postupcima za osobnu korist od publiciteta za sebe i svog odvjetnika. Ovom molbom, Presley traži od ovog Suda da ograniči štetu koju je već uzrokovao Chandler svojom tužbom, zabranjujući širenje i otkrivanje njezina iskaza, ili video snimka njezina svjedočenja, ne-strankama u ovoj tužbi (kao što su mediji).” [4]
Jedina stvar koju je Jackson uradio u tom Primetime intervjuu bila je izjava nevinosti, što je imao pravo da uradi, s obzirom na to da je nagodba navodila da jedino što nije smeo da otkrije jesu uslovi same nagodbe:
c. Jackson, Jacksonovi advokati i Jacksonovi pravni predstavnici i agenti, te svaki od njih pojedinačno i u ime svojih odgovarajućih agenata, advokata, medijskih predstavnika, partnera, administratora, izvršitelja, staratelja, nasljednika i povjerenika, pristaju da čuvaju uvjete i odredbe ove Povjerljive Nagodbe strogo povjerljivima. Svaki od navedenih pojedinaca pristaje da ni u kom trenutku neće otkriti bilo kakve informacije koje se tiču sadržaja ovog Ugovora Maloljetnika bilo kome, uključujući, bez ograničenja, bilo kojeg istražitelja (trenutnog ili bivšeg), stručnjaka ili konsultanta angažiranog u vezi s aktivnošću, predstavnika bilo kojeg medija, članova porodice i prijatelja; pod uslovom, međutim, da Stranke mogu obavljati otkrivanja koja mogu biti neophodna ili zahtijevana zakonom poreznim savjetnicima, računovođama, poreskim vlastima, osiguravačima ili konsultantu angažiranom u vezi s Plaćanjem Nagodbe Maloljetniku kako je predviđeno u paragrafima 3.a. (1)-(5) gore navedenim.
Nastaviće se…
MJLOE.net
Vezani tekstovi
