Napisao Andy Healy za Albumism, 12.05.2024. The following article was originally published on Albumism.com here.
Sretan 10. rođendan drugom posthumnom albumu Michaela Jacksona, Xscape, koji je prvobitno objavljen 12. maja 2014. u Ujedinjenom Kraljevstvu, a dan kasnije, 13. maja 2014., u Sjedinjenim Američkim Državama.
Posthumni albumi su uvijek klizav teren. Bez samog umjetnika da provede svoju viziju do kraja, takvi projekti često više odražavaju tuđe tumačenje nego izvornu namjeru. A kada se album sastoji od odbačenih pjesama iz raznih faza karijere, cijela stvar postaje još osjetljivija. Upravo tu se smješta Xscape – posthumno izdanje Michaela Jacksona iz 2014. godine.
Nakon nabrzinu sklepanog i problematičnog prvog posthumnog albuma Michael iz 2010., koji je izazvao veliku kontroverzu – posebno zbog optužbi da su na tri pjesme korišteni lažni vokali imitatora, a ne pravi Michael – povjerenje javnosti je bilo poljuljano, i to s pravom. Zbog svega toga, Jacksonovo imanje je ovaj put bilo daleko opreznije u pristupu.
Ipak, ni to nije uklonilo sumnje. Kada je objavljeno da LA Reid planira „osavremeniti“ pjesme za Xscape tako što će angažovati velike producentske face kako bi ih prilagodio tadašnjim muzičkim trendovima, mnogi su sumnjali da će rezultat biti išta više od još jednog komercijalnog pokušaja bez pravog srca. Stvari nisu obećavale.
Možda je onda bilo pametno objaviti jednu od verzija Xscape albuma, koja sadrži Jacksonove originalne demo snimke pjesama na kojima su radili Stargate, Timbaland, J-Roc i Rodney Jerkins. Ovisno o tome koliko ste strastveni obožavatelj Jacksonovog stvaralaštva, ove demo snimke su bile ili glavni album (s remiksima kao bonus sadržajem), ili obrnuto. U svakom slučaju, ono što je zanimljivo u ovom procesu je kako on pokazuje koliko je Jackson bio neophodan za stvaranje i produkciju muzike.
Rijetko hvaljen za svoje vještine u pisanju pjesama i produkciji, njegov izostanak je očigledan u trenucima kada se nastojalo “osavremeniti” pjesme. Sa samo Rodneyjem Jerkinsom koji je značajno radio s Jacksonom na albumu Invincible iz 2001. (i u mnogo manjoj mjeri samim LA Reidom), preostali producenti su bili primorani da tumače umjesto da ispunjavaju Jacksonovu viziju, zbog čega mnoge pjesme zvuče više kao remiksevi nego kao potpuno dovršeni radovi. Ovaj efekt postaje još izraženiji samo pet godina nakon izlaska albuma, kada su savremene pop stilistike ponovo prešle u novu fazu.
Međutim, album nije potpuno promašen. Kao što je već spomenuto, demo snimke pružaju uvid u potencijal pjesama. One su prve verzije koje je Jackson stvorio, a ne posljednje na kojima je radio, pa vas ovi demo snimci uvode u Jacksonov proces pisanja pjesama. Tu možete vidjeti blistavi trenutak u uvodu ili uvijanju refrena u singlu Love Never Felt So Good, obećanje onoga što bi moglo biti u Loving You ili Chicago u njihovim sirovim produkcijama. I gdje savremenjenje zapravo uspijeva je u trenucima kada producenti nastoje uhvatiti uzbuđenje u originalnim verzijama umjesto da ih potpuno mijenjaju.
Najjači primjer ovoga je u verziji Love Never Felt So Good koju je napravio John McClain. Pjesmu je Jackson prvobitno napisao sa Paulom Ankom i snimio uz samo klavir i vokalni vodič. Snimljena 1984. godine, u periodu Jacksonove dominacije tokom Thriller ere, Love ima odlučno veseli ton koji podsjeća na energičnost pjesama poput P.Y.T ili onih iz Off the Wall ere, uz plesne ritmove i živahne žice. Timbaland i J-Roc su u svojoj obradi još dublje zaronili u vibru albuma Off the Wall koju demo sugerira, transformirajući pjesmu u duet s Justinom Timberlakeom. Pjesma ostaje vibrantna i živa, te cilja na klasičan Jacksonov osjećaj s perkusijama inspiriranim pjesmom Don’t Stop ‘Til You Get Enough i Working Day and Night motivima. Prihvaćajući Jacksonovu izvornu energiju, Timbaland daje svoj najjači doprinos ovom projektu.
Pjesma Chicago (originalno poznata kao She Was Lovin’ Me) snimljena za Jacksonov posljednji studijski album Invincible, u svom demo obliku je sanjarasti, spori r&b komad koji eksplodira s rock ivicom u refrenu. Pjesma priča priču o sebičnom zavodniku i prevari koju je doživio muž žene s kojom je u braku, i Jackson je uložen u tu snažnu vokalnu izvedbu. Kreirana od strane producenta i pisca Coreyja Rooneya kao modernizirana verzija Jacksonovih potpisnih rock pjesama poput Dirty Diana, obradom Timbalanda i J-Roca pjesma dobija blagi dancehall ton s klatnim hi-hatom, basom na sintisajzeru i trap snarom, ali sve to nije uspjelo da stvori pravi osjećaj. Na sreću, kao i kod većine remiksa, Jacksonovi vokali su istaknuti u prvi plan, ali bogatstvo njegove interpretacije još više naglašava razliku između vokala i muzike.
U rijetkim slučajevima, obrada pjesme gotovo da pogodi cilj. Loving You, koja podsjeća na Bad eru, ima laganu i veselu atmosferu u svom originalnom demo obliku, ali u obradi postaje snažna, moderna r&b pjesma. Igra vokala Michaela Jacksona usklađuje se s udarima truba i skakutavim hi-hatovima, a ovaj put savremenjenje zvuči više usmjereno i odražava originalnu pjesmu, umjesto da je napusti u korist važnosti samih producenata.
A Place With No Name postaje vrlo meta, jer Jackson preuzima gitarski riff grupe America iz A Horse With No Name i prilagođava ga svom stilu. Demo je pravo zadovoljstvo za slušanje, s višestrukim vokalima i osjećajem svrhe. Međutim, to je gotovo potpuno napušteno kad Stargate preuzmu, ostavljajući mnoge “wow” trenutke iz originalne verzije koju je producirao Dr Freeze u trash ikoni Pro Tools-a. Umjesto toga, Stargate uzimaju groove i bas liniju iz Jacksonove Leave Me Alone u pokušaju da pjesmu transformiraju u synth-funk hit. Mnoge reference i prerade čine pjesmu sličnom filmu Inception (prerada pjesme, koja je prerada pjesme, koja je prerada pjesme), pa me ostavlja u stanju zbunjenosti, ne znam ni da li mi se zapravo sviđa nova verzija ili ne.
Pjesma Slave to the Rhythm, koju su napisali LA Reid i Babyface za moguću uključenost na Jacksonov album Dangerous iz 1991. godine, podsjeća nas na to zašto su neke pjesme odbačene u korist onih koje su stvarno završile na albumu. U svom demo obliku, pjesma se doima gotovo standardnom, a 2014. godine obrađena verzija ne čini puno da vas uvjeri u nešto novo, osim u trenucima kada je produkcija smanjena kako bi Jacksonov glas došao do izražaja.
To je blagoslov i prokletstvo albuma, što je najbolje prikazano kroz možda najkontroverzniji unos (koji je možda sada još pojačan), original iz Bad i obnovljena pjesma s Dangerous albuma Do You Know Where Your Children Are?. Pjesma se bavi temom seksualnog zlostavljanja djece, a Jacksonov originalni demo ispunjen je strahom i prijetnjom dok prepričava priču o dječaku koji bježi od seksualnog zlostavljanja kod kuće, samo da bi završio zarobljen u svijetu trgovine ljudima na ulicama LA-a. Obradom na uvijajućoj sintetičkoj bas liniji, pjesma gubi svu Jacksonovu empatiju i zabrinutost, čineći se u sukobu s hladnom i kliničkom novom produkcijom.
Još jedan otpadak s albuma Invincible, intrigantna Blue Gangsta počinje obećavajuće s obradom samo Jacksonovih vokala postavljenih uz tamnu sintetički podlogu. Međutim, čim refren počne, čini se da je na njega bačen svaki trik iz beat produkcijskog priručnika iz 2014. godine, što rezultira kakofonijom promašene prilike. U kontrastu s tim, producirani demo Jacksona i Dr Freezea izaziva pitanje zašto nije dobio samo malo dotjerivanja umjesto potpune prepravke. Original, s dramatičnim izgradnjama i alarmantnim pucanjima truba, povećava napetost sa svakim prolazom takta i daleko je superiorniji i trebao bi zauvijek biti jedini referentni zapis. Ako ga niste čuli, toplo preporučujem da ga poslušate odmah.
Zatvarajući album naslovnom pjesmom, čiji je demo prvi put procurio 2003. godine, Xscape je možda dobio najviše pažnje u procesu reinvencije i osjeća se više kao potpuno razrađena pjesma nego kao brzinski sastavljeni remiks. U svojoj demo verziji, pjesma je više funky i tamnija te ima malo više snage nego prepravka koja je više usmjerena na plesne ritmove. Takođe je jedna od Jacksonovih najjačih vokalnih izvedbi na ovom albumu, a nažalost, Jacksonov jeziv vokal u „Kada odem / Ovaj problematični svijet me više neće mučiti“ ostaje s dodatnom težinom i naglašava kako, čak i nakon smrti, Jacksonu nije dopušteno da počiva.
Za kompilistu u meni, Xscape omogućava pristup pjesmama koje su dugo bile pohranjene. No, čisti ljubitelj u meni i dalje se pita zašto su pjesme koje je Jackson smatrao neprikladnima za uključivanje na kraju ugledale svjetlo dana, posebno u ovoj “usklađenoj” verziji. Ako MJ imanje želi dalje istraživati Jacksonov neobjavljeni materijal u budućnosti, bilo bi bolje očuvati Jacksonovu viziju i predstaviti demo snimke (ili čak evoluciju demo snimaka) nego ih predati izdavačkoj kući i proizvođačima koji nisu povezani s njim i koji ih samo žele ažurirati i modernizirati. Rezultati toga su neujednačeni, s balansom koji se većinom svodi na negativno.
albumism.com / MJLOE.net
U istoj kategoriji
