Napisao Andy Healy za Albumism, 25.11.2022. The following article was originally published on Albumism.com here.
Sretan 40. rođendan šestom studijskom albumu Michaela Jacksona, Thriller, koji je prvobitno objavljen 30. novembra 1982.
Thriller. Samo pomen ovog albuma priziva niz kultnih slika i statistika koje su oborile rekorde. To je najprodavaniji album svih vremena. Proveo je rekordnih 37 sedmica na prvom mjestu, uključujući dva uzastopna perioda od po 17 sedmica. Bio je najprodavaniji album godine dvije uzastopne godine, 1983. i 1984. Bio je prvi album koji je iznjedrio sedam singlova u Top 10. Pomogao je Michaelu Jacksonu da osvoji rekordnih osam GRAMMY nagrada u jednoj večeri. Njegovi spotovi redefinisali su promotivne videe i srušili rasne barijere na MTV-u koji je tada bio u usponu.
Prisjećamo se osvijetljenih pločnika, jakni sa rajsferšlusima, plesnih zombija, svjetlucavih čarapa, rukavica sa šljokicama i moonwalka. Thriller je postao šablon za svaki album koji je uslijedio. Prodao se u više primjeraka nego svi ostali albumi iz Top 10 zajedno. Quincy Jones je jednom rekao da je Thriller „spasio muzičku industriju.“ On je Michaela Jacksona lansirao u stratosferu slave.
Ali prije svega toga. Prije nagrada i priznanja. Bio je samo Thriller – nastavak Jacksonovog revolucionarnog albuma Off The Wall iz 1979. godine. Jackson, koji više nije bio samo talentovani dječak iz The Jackson 5, dokazao se kao moćan i samostalan izvođač sa svojim disko-hitovima.
Sa Thrillerom, Jackson je želio dodatno pomjeriti granice svoje kreativnosti. Cilj mu je bio napraviti album koji neće biti ograničen rasnim klasifikacijama žanrova ili radijskim formatima. Želio je album u kojem bi svaka pjesma bila hit – album na kojem je sve Thriller bez filler-a.
Ponovo je okupio producenta Quincyja Jonesa i inženjera Brucea Swediena u studiju Westlake 14. aprila 1982. godine i započeo rad na Thrilleru. Prva snimljena pjesma, koja je postala i prvi singl, bila je čuvena duetska balada sa Paulom McCartneyjem, The Girl Is Mine. Iako šarmantna, nije nagovještavala kakav će gigant od albuma uslijediti.
Nakon duže pauze, Jackson i ekipa vratili su se u studio kasnije te godine i nastavili rad na novom albumu. Snimanja su trajala do 8. novembra, a od početnih trideset pjesama (broj koji je Quincy kasnije tvrdio da se popeo na stotine), odabrano je devet koje su završile na albumu.
Kada je Thriller debitovao 30. novembra 1982., obožavaoci su očekivali zvuk nalik Off The Wallu ili Triumphu (1980.) od The Jacksonsa. Sa The Girl Is Mine već u Top 10, mnogi su se pitali da li Jackson ide u novom pravcu. Ali jedna stvar je bila sigurna – ovo nije bio Don’t Stop Til You Get Enough Part II, kako su neki očekivali. Gledajući unazad, The Girl Is Mine je možda bio žrtvovani prvi singl – način da se veliki duet pusti u eter i skloni s puta, praveći prostor za ono što dolazi.
A kada je igla dotakla ploču Thrillera, munjevita trostruka doza hitova najavila je novu eru za Jacksona. Svaki strah da napušta funk brzo je nestao kada su snažan ritam i hipnotička bas linija Wanna Be Startin’ Somethin’ ispunili eter.
Nabijen energijom, album odiše hitnošću – kao da Jackson jedva čeka da Thriller bude slušan. Sa svakim novim stihom Startin’ Somethin’, dodaju se novi instrumentalni ukrasi – duvački instrumenti probijaju linije, sintisajzeri se kovitlaju, a ritmički aplauzi pojačavaju intenzitet. Sve se spaja na način koji podiže pjesmu na viši nivo, kulminirajući u svakom refrenu.
Jackson pjeva o svijetu gladnom tračeva, koji se hrani glasinama i insinuacijama (čak dodajući stih koji se dotiče maloljetničke trudnoće). Ono što je posebno zanimljivo je rano pominjanje Billie Jean – kratka lirska referenca koja će dobiti puni smisao tek nekoliko pjesama kasnije.
Jacksonovi vokali su oštri, intenzivni, čak i podrugljivi u srednjem dijelu pjesme kada izaziva: “You’re a vegetable / They eat off of you.” Na vrhuncu ove epske uvodne numere, pjesma prelazi iz paranoje i progona u poruku nade i osnaživanja, dok se sve završava sada već kultnim pokličem koji je često samplovan. Ovaj trenutak podiže pjesmu na sasvim novi nivo, čineći je jednim od najsnažnijih uvoda u istoriji muzike.
Kao što je to učinio sa albumom Off The Wall, Jackson je upotpunio svoj materijal pjesmama vanjskih autora, uključujući Roda Tempertona. Temperton je doprinio album s tri pjesme, među kojima je i funk-soul groove Baby Be Mine, koja donosi opušteniji vokalni izraz u odnosu na ostatak albuma. Produkcija, a posebno Jacksonova izvedba, uzdižu pjesmu iznad tipičnog popunjavača prostora (filler) kakav bi bila na albumu manje talentovanog izvođača. Zajedno sa The Girl Is Mine, pjesma usporava momentum koji je Wanna Be Startin’ Somethin’ izgradila, prije nego što strana A završi spektakularno.
Teško je ne zamisliti legendarni kratki film čim čujete uvodne note Thrillera, ali prije nego što su te slike postale dio kolektivne svijesti, pjesma je bila samo zarazna, pomalo neobična numera u središtu inače zrelog albuma. Prvobitno napisana kao optimistična pjesma pod nazivom Starlight, tekst je promijenjen na zahtjev Jacksona i Quincyja Jonesa, koji su smatrali da pjesma treba imati mračniji ton. Temperton je preuzeo izazov i vratio se sa ovom posvetom hororu, a Jackson ju je izveo besprijekorno.
Thriller je istovremeno zabavna numera i ozbiljan kandidat za plesni podij. Njegov ritam vas hvata poput jednog od njegovih zombija i ne pušta, dok Jacksonovi vokali odišu jezom prije nego što eksplodiraju u ubitačnom refrenu. Kao završetak prve strane albuma, Thriller ponovo rasplamsava uzbuđenje i ostavlja vas u nestrpljivom iščekivanju onoga što slijedi.
Od prvih elektro-zvončića, Beat It zvuči drugačije od svega što ste ikada čuli od Michaela Jacksona. Oštrije je. Sirovije. Neobrađeno. To je rock. Nestala je mekoća i nježnost koja je obično krasila njegove vokale, zamijenjena prkosnim, izazovnim tonom koji reže poput britve.
Ispunjena zaraznim melodijama i jakom muzičkom energijom, Beat It crpi inspiraciju iz surove gradske stvarnosti, dok Jackson priča priču o mladiću koji mora dokazati svoju snagu u opasnom okruženju. Ova smjela avantura u svijet rocka dobila je savršen završni dodir kroz genijalni spoj Jacksonovih oštrih vokala i gitarske magije Eddieja Van Halena. Njegove prepoznatljive solaže eksplodiraju, a način na koji svira vrat gitare djeluje gotovo čarobno. Danas se njegov solo čini kao prirodan dio pjesme, a ne kao rizična fuzija “bijelog” rocka i “crnog” izvođača. Ova kombinacija ne samo da je proširila muzičke horizonte, već je i srušila rasne barijere na radijskim stanicama.
Ako postoji jedna pjesma koja savršeno definiše Michaela Jacksona, onda je to Billie Jean – pravi zvučni dragulj. Već prvi taktovi donose nevjerovatnu preciznost i energiju. To je samo jednostavan ritam, ali način na koji pogađa ima toliku snagu i pokretačku silu da mu je gotovo nemoguće odoljeti. A onda dolazi bas. Samouvjeren i prijeteći, on korača kroz pjesmu, a njegova zvučna dubina doslovno bruji kroz zvučnike.
Za većinu pjesama ova dva elementa bila bi dovoljna da stvore hit, ali Jackson unosi toliko muzičkih slojeva da Billie Jean ne samo da postaje jedan od njegovih najboljih radova, već jedna od najboljih pjesama ikada snimljenih. Od ritmičke lirike, bogatih harmonija, pratećih vokala koji kontriraju glavnoj melodiji, do mnoštva muzičkih ukrasa koji privlače pažnju – svaka nota donosi nešto novo i neodoljivo.
Tekstualno, pjesma postavlja osnovu za jedan od Jacksonovih ponavljajućih motiva – femme fatale figure i zamršene odnose sa ženama. Ko bi rekao da se sumnja u očinstvo može pretočiti u ovako zaraznu melodiju? To je Jacksonova posebna vještina – pjesma je toliko pamtljiva da tek kasnije shvatite o čemu zapravo govori.
Zajedno sa Beat It i Wanna Be Startin’ Somethin’, Billie Jean pokazuje njegov rast kao kantautora – i muzički i lirski. Njegov vokal se ovdje konačno oblikuje u prepoznatljiv stil po kojem će ostati upamćen (i koji će mnogi pokušati imitirati).
Lako je zaboraviti koliko je Thriller moćan album kada su njegove pjesme postale dio svakodnevnog muzičkog pejzaža. Ali svaki put kada se vratite hipnotišućoj, intimnoj i zavodljivoj Human Nature, otkrivate njenu beskrajnu ljepotu.
Sa snolikim uvodom satkanim od nježnih sintisajzera i zavodljive gitare, srž Human Nature leži u misterioznim stihovima i Jacksonovom emotivnom vokalu.
Napisana od strane Stevea Porcara (iz grupe Toto) i tekstopisca Johna Bettisa, pjesma ima laganu, prozračnu melodiju koja poput jastuka podupire Jacksonove vokale dok lebde i kovitlaju se prije nego što se vinu u nebesa sa onim nezaboravnim, spontanim uzvikom “Why?“
Na prvi pogled, može djelovati paradoksalno da pjesma tako duboko ukorijenjena u elektronsku produkciju može zračiti tolikom toplinom i organičnošću. Taj efekat dolazi prvenstveno od Jacksonove vokalne izvedbe (posebno suptilnih pratećih vokala koje mnogi propuštaju) i zarazne melodije koja zvuči kao da je stigla iz budućnosti.
S proljetnim korakom, P.Y.T je dizajniran kao zarazni party hit. Pjesma sadrži dozu slatkoće koja je održala njen svjež izgled, a iako nije previše složena muzički, niti vokalno izazovna, ima sposobnost poboljšati raspoloženje i izmamiti osmijeh na licu svakog slušatelja. To je trenutak zabavne dance-pop muzike koji nije zamišljen da mijenja svijet, ali sigurno će natjerati noge da se pomaknu.
Natopljena starinskom dušom, The Lady in My Life je još jedan savršeni primjer produkcije. Zavođena i glatka, pjesma polako raste uz Jacksonove nevjerojatno čiste vokale i zavodljive melodije, dostizajući vrhunce u obliku nevjerojatnog mosta i produženog breakdowna malo nakon sredine pjesme. Pjesma je prvobitno snimljena s dodatnim stihovima, ali vremenska ograničenja na vinilu prisilila su da pjesma bude skraćena. Na sreću, stihovi su žrtvovani kako bi se sačuvalo više od dvije minute Jacksonovih ad-libova u produženom outro dijelu, koji pokazuje njegovu genijalnost kao vokaliste.
A šta je bilo sa ostatkom pjesama koje nisu ušle u Thriller? Onim drugim pjesmama koje su se borile za mjesto. Za obilježavanje 40. godišnjice Thrillera, izdana je deluxe edicija koja sadrži deset pjesama koje nisu ušle u finalnu verziju albuma. Pjesme poput sanjive Carousel, funk-pokretne futurističke fuzije Yellow Magic Orchestra i Jacksona na Behind The Mask, ili plesne numere Sunset Driver i Got The Hots, koje pokazuju u kakvoj je orbiti Jackson bio. One također pokazuju Jacksonovu neumornu potragu za pop savršenstvom. Gdje bi mnoge od tih pjesama sigurno bile na finalnoj verziji drugih albuma (i bile su), Jackson je želio više. I za njegovu kreativnu upornost bio je nagrađen višestruko.
Kada ste toliko puta slušali pjesme sa Thrillera kao samostalne numere, lako je zaboraviti koliko su briljantno povezane kao kolektiv. Produkcija je bez premca, a Jackson je vokalno na svom vrhuncu, oživljavajući svaku pjesmu na način koji je očaravajuć i privlačan.
Bez obzira na to je li cilj bio stvoriti album za svakoga, Thriller je upravo to postao. Tako snažan i popularan da je uništio granice boje na radijskim stanicama i stavio glazbu, a ne rasu, u središte playlista i gramofona širom svijeta. A 40 godina kasnije, nagrade za puštanje ovog remek-djela i dalje su prisutne.
albumism.com / MJLOE.net
U istoj kategoriji
