Napisao Chris Lacy za Albumism, 21.11.2016. The following article was originally published on Albumism.com here.
Sretan 25. rođendan osmom studijskom albumu Michaela Jacksona, Dangerous, koji je prvobitno objavljen 26. novembra 1991.
“Ali rekli su mi / Čovjek treba biti vjeran / I hodati kad ne može / I boriti se do kraja, ali ja sam samo čovjek…” – Michael Jackson (Will You Be There)
Nakon iscrpljujuće Bad World turneje (123 koncerta od septembra 1987. do januara 1989.), Michael Jackson se vratio na muzičku scenu koja se uveliko promijenila. Novi zvuci hip-hopa, grunge rocka i new jack swing žanra osvojili su pažnju nacije, s izvođačima poput Public Enemy, A Tribe Called Questa, Nirvana i njegove sestre Janet Jackson koji su predvodili ovaj talas. Njihova muzika imala je prirodniju privlačnost za mlađu publiku i donijela nove nivoe kompleksnosti i društvene angažovanosti u svoje žanrove. S jakom željom da nadmaši samog sebe i ostane relevantan, Jacksonov novi album morao je nadvisiti njegove grandiozne uspjehe iz 1980-ih i uhvatiti duh Amerike 1991. godine.
Po prvi put je radio bez Quincyja Jonesa, proslavljenog koproducenta albuma Off the Wall, Thriller i Bad, što je navelo mnoge na nagađanja da su se njih dvojica razišli u lošim odnosima. Suprotno uvriježenom mišljenju, Jackson i Jones su zajednički odlučili okončati svoje desetogodišnje partnerstvo. “Michael nije bio ljut na Quincyja,” prisjetio se dugogodišnji saradnik Brad Buxer u intervjuu za francuski magazin Black & White 2009. godine. “Oduvijek ga je izuzetno cijenio i poštovao. Michael je bio veoma nezavisan i želio je pokazati da njegov uspjeh ne ovisi o jednom čovjeku, konkretno Quincyju.”
Nakon potpisivanja unosnog ugovora sa Sony Music vrijednog 65 miliona dolara, Jackson je okupio tim saradnika: Billa Bottrella (tekstopisca i producenta koji je s njim radio od 1985.), Brucea Swediena i Matta Forgera (inženjere sa Thrillera i Bada) te Brada Buxera (muzičara i aranžera koji je ranije radio sa Steviejem Wonderom).
Baš kada su kreativno dobili zamah, pojavila se distrakcija u Sonyjevom planu da izda kompilaciju najvećih hitova pod nazivom Decade. Sony je želio kombinovati nove pjesme (Monkey Business, Who Is It, Earth Song, Black or White, Dangerous) s mnogim Jacksonovim klasicima, i to na vrijeme za božićnu sezonu. Međutim, Jackson nije želio živjeti na staroj slavi, što je frustriralo čelnike diskografske kuće, jer je stalno dorađivao novi materijal i propuštao rokove – čak četiri puta. Dok je Decade zapeo u mjestu, Janet Jackson je vodila pop u novo doba sa Rhythm Nation 1814, majstorskom fuzijom R&B-a, funka i rocka. Društveni i politički ton pjesme Rhythm Nation inspirisao je poplavu nove muzike iz Michaelovog tabora, toliko intenzivnu da je Sony odlučio odustati od Decade i dati mu čistu stranicu za Dangerous.
Nošen talasom inspiracije, Jackson je angažovao istaknute R&B producente poput Babyfacea, L.A. Reida i Bryana Lorena. Iako su njihovi radovi bili vrhunski, on nije bio u potpunosti zadovoljan bržim ritmovima. Još od izdanja Thrillera, značajan dio njegove publike činile su tinejdžerke bijele rase iz mainstream pop svijeta. U želji da se ponovo poveže sa svojom sve manjom afroameričkom publikom, Jackson je u tim doveo pionira new jack swing žanra, Teddyja Rileya, kako bi stvorio urbane hitove. Riley, sa svojim inovativnim spojem Motown soula, funka Jamesa Browna i studijske magije Stevieja Wondera, odmah se povezao s Jacksonom i stvorio niz jedinstvenih R&B/pop pjesama: Serious Effect, u saradnji s hip-hop ikonom LL Cool J-em, Someone Put Your Hand Out, koja se pojavila na njegovoj kompilaciji The Ultimate Collection iz 2004. te Blood on the Dance Floor, među mnogim drugima.
“Kada je došao rok, on je htio da uradi još i još pjesama,” rekao je Riley za Rolling Stone 1992. godine. “A njegov menadžer [Sandy Gallin] je došao i rekao: ‘Teddy, ti i Michael, nemojte se izvlačiti na svoje trikove. Nemojte napisati još jednu pjesmu.’”
Po prvi put kao izvršni producent, s potpuno obnovljenim timom saradnika, Jackson je bio spreman da se obrati svijetu – i onom oko sebe i onom u sebi – na najbolji način koji je poznavao: kroz muziku, ples i film.
Kao i sve što je Jackson radio, omot albuma (ilustriran od strane pop-surreliste Marka Rydena) ostavio je ljude bez riječi. Njegov prodorni pogled nadgleda cirkuski inspirisani prednji plan, ispunjen neobičnim spojem životinja, slavnih ličnosti i raznih stvarnih objekata. Ryden je kasnije otkrio da je inspiraciju crpio iz Michaelovog kratkog filma iz 1989. Leave Me Alone, ali je odbio objasniti skrivene poruke. “Smatram da kada se slika previše objasni, nešto se izgubi za posmatrača,” rekao je. “Više me zanima kako drugi sami interpretiraju sliku.”
Na uvodnoj pjesmi albuma, Jam, Michael objašnjava kako je džemanje (radost muzike i plesa) njegov omiljeni način da privremeno pobjegne od problema svijeta. “Ne možeš me povrijediti; pronašao sam mir u sebi,” pjeva Jackson. “Idi s tim, idi s tim / Jam!” Riley pojačava taj osjećaj slobode adrenalinom nabijenim ritmom, ispunjenim elektronskim snare bubnjevima, scratch efektima s gramofona i snažnim dionicama duvača. U ikonskom kratkom filmu za pjesmu glume NBA legenda Michael Jordan, rap duo Kris Kross i pokojni Heavy D.
Na funky/rock podlozi, Why You Wanna Trip on Me napada medije zbog ignorisanja ključnih društvenih problema, poput policijske brutalnosti, zloupotrebe droga i gladi u svijetu. Jacksonov poziv na akciju jednako je relevantan danas kao i 1991. godine. Heal the World je nježno izvedena himna s tekstom koji poziva na univerzalno poboljšanje. Buxer se prisjeća kako je na jednoj od prvih studijskih sesija odmah osjetio povezanost s Jacksonom: “Odmah je prošla neka energija između nas. Muzički, bili smo na istoj talasnoj dužini; govorili smo istim jezikom.” Pjesma je dostigla #2 na britanskoj Billboard listi i inspirisala istoimenu humanitarnu organizaciju posvećenu pomoći ugroženoj djeci.
Hit broj 1, Black or White, kombinuje klasični rock sa soulful pjevanjem u pozivu na rasno jedinstvo. “Poveo sam svoju djevojku u subotnju noć,” pjeva Jackson. “Je li ta djevojka s tobom? / Da, mi smo jedno te isto.” Ovaj hit je zauzeo vrhove top-lista u više od 20 zemalja, čime je Jackson postao prvi izvođač s hitovima broj 1 u tri uzastopne decenije – 1970-im, 1980-im i 1990-im.
Revolucionarni kratki film označio je povratak reditelja Thrillera, Johna Landisa, dok su se u njemu pojavili Macaulay Culkin i George Wendt. Oko 500 miliona gledalaca iz 27 zemalja pratilo je premijeru. I dok su mnogi uživali u vizuelnoj raskoši i inovativnim specijalnim efektima, neki su kritikovali kontroverznu Panther Dance scenu. Jackson je ovom sekvencom želio prenijeti divlju, instinktivnu energiju pantere kroz ples, ali je zbog negativne reakcije javnosti nevoljko pristao na njeno uklanjanje. Nasilje i vandalizam u cenzurisanom izdanju djeluju zbunjujuće, dok u necenzurisanoj verziji scena dobija smisao kada Jackson razbija prozore s rasističkim grafitima.
Emotivna balada Gone Too Soon, koju su napisali Larry Grossman i Buz Kohan, posvećena je uspomeni na Ryana Whitea, mladića koji je preminuo od posljedica AIDS-a nakon što je virus dobio putem kontaminirane transfuzije krvi. Jacksonov falseto lebdi iznad toplih akorda električnog klavira i elegantnih gudača: “Rođen da zabavi, da inspiriše, da oduševi / Ovdje jedan dan / Otišao jedne noći.” Kritičari su u početku ismijavali pjesmu zbog njene melodramatičnosti, ali je dobila sasvim novo značenje kada ju je Usher, u suzama, izveo na Jacksonovoj memorijalnoj službi 2009. godine.
Dangerous se uzdiže prema nebu kroz gospel energiju pjesama Will You Be There i Keep the Faith, osnaženih veličanstvenim horom Andraéa Croucha. Prva je simfonijska, bolna ispovijest u kojoj se lanci Jacksonovih najdubljih nesigurnosti kidaju i padaju na pod. “Ali rekli su mi / Čovjek treba biti vjeran / I hodati kad ne može / I boriti se do kraja, ali ja sam samo čovjek.”
Keep the Faith ponovo okuplja tim koji je stvorio Man in the Mirror: Siedah Garrett i Glen Ballard (ovaj put bez Quincyja Jonesa), a fokusira se na održavanje nade uprkos životnim izazovima. Tokom kasne noćne sesije snimanja, Swedien se prisjeća kako je Jackson iznenada napustio studio, jecajući, jer nije mogao pogoditi pravi tonalitet. Swedien ga je smirio i rekao: “Ne idemo kući dok je ne otpjevaš do kraja.” Završili su pjesmu u zoru, a finalna verzija je najbliže pravoj gospel propovijedi koju je Jackson ikada snimio.
Ostatak albuma Dangerous razvija se u radikalniji pogled na romansu. Napeta, erotična plesna pjesma In the Closet prvobitno je zamišljena kao duet s Madonnom. Međutim, pop ikone su se razišle zbog neslaganja u vezi s tekstom pjesme. Ipak, pjesma je dospjela do #6 na Billboard listi i s vremenom je samo dobila na vrijednosti. She Drives Me Wild istražuje drsku ljubavnu zainteresiranost koja “ima moć u džepu” i “spremna je, za svaki slučaj”, dok se ritam oslanja na haotične gradske zvukove i sintisajzere u stilu Stevieja Wondera. Topla nostalgija Remember the Time vraća nas Jacksonovim Motown korijenima, a spektakularni spot u režiji Johna Singletona, prema riječima Pitchforkovog Jeffa Weissa, izgleda “kao hibrid novog jack swinga, Kleopatre i Indiane Jonesa”.
Neki bi mogli vidjeti Can’t Let Her Get Away kao muzički omaž Jacksonovom idolu iz djetinjstva, Jamesu Brownu. Ipak, upravo je Jacksonov tekst taj koji odnosi pobjedu. Ispod munjevitih perkusija, oštrih duvača i beatboxinga krije se važna životna lekcija: cijeniti ono što imamo dok još imamo. “Ako je pustim da ode / svijet će vidjeti,” pjeva Michael u drugoj strofi. “Budalu koja živi sam / I budalu koja te pustila.” Pjesma nosi nevjerovatnu energiju, a Chuck Eddy iz The Village Voicea opisao ju je kao “komad s disko momentumom kakav Jackson nije snimio još od albuma Off the Wall”.
Preostale pjesme otkrivaju tamniju stranu odnosa. Jezivo remek-djelo Who Is It prikazuje Jacksona preplavljenog bijesom i žaljenjem nakon što ga partnerka napušta bez objašnjenja. “I obećala mi je zauvijek, da ćemo živjeti kao jedno / Zavjetovali smo se na pravu ljubav,” razmišlja on. “Čini se da me napustila iz razloga koje ne mogu razumjeti / Moram pronaći istinu, ali šta da radim?” Pjesma je postala još jedan Billboard hit nakon što ju je Michael spontano beatboxao u svom slavnom intervjuu s Oprah Winfrey 1993. godine. Spot, koji je režirao tada mladi David Fincher (Se7en, The Social Network, Gone Girl), prikazuje uznemirenog Jacksona koji otkriva da je njegova djevojka luksuzna eskort dama.
Sporogoreći rock hit Give In to Me produbljuje priču o izdaji iz prethodne pjesme, slikajući noćnu moru kroz stihove. “Uvijek si znala kako da me rasplačeš / I nikada nisam postavljao pitanja zašto / Čini se da uživaš u tome da me povrijediš,” vrišti Jackson. “Ne pokušavaj da me razumiješ / Jer tvoje riječi jednostavno nisu dovoljne.” Slash, gitarista Guns N’ Rosesa, daje pjesmi srž svojim sirovim rifovima na Les Paulu. “Sletio sam iz Afrike i odmah se odvezao u studio,” prisjeća se Slash. “Bukvalno sam samo ušao i počeo svirati – to je bilo to. Sve je bilo vrlo spontano.” Još jedan dokaz Jacksonove sposobnosti da posudi elemente grunge rocka (nečega što se nije moglo čuti u njegovom ranijem radu) i udahne mu emociju.
Album zatvara zlokobna naslovna numera Dangerous, priča o zavođenju i prevari inspirisana stihovima iz Izreka 5:3-4. “I tada se dogodilo, dotakla me je / Jer usne tuđe žene kaplju poput saća,” šapuće Jackson. “I njena su usta glađa od ulja, ali njen duh i riječi oštriji su od dvosjeklog mača / Ali volio sam to jer je opasno.” Riley stvara mehanički, new jack ritam (možda najteži na albumu), a da pritom ne žrtvuje sirovu teksturu Bottrellovog originalnog rada.
U februaru 1994. godine, kantautorica Crystal Cartier optužila je Jacksona za krađu elemenata iz njene pjesme iz 1985. godine. Tokom suđenja, Jackson je detaljno objasnio kako je Dangerous nastala iz neobjavljene pjesme iz Bad ere pod nazivom Streetwalker. Na kraju je dobio spor, jer Cartier nije mogla dostaviti originalne snimke kao konkretan dokaz. Iako pjesma nikada nije izabrana za singl, njeni uživo nastupi učvrstili su Michaelovu reputaciju najvećeg plesača na planeti. Što se tiče same studijske verzije, ona ostaje ozbiljno upozorenje protiv seksualnog grijeha – ističući njegovu privlačnu fasadu i skrivenu destrukciju.
Dok slavimo njegovu 25. godišnjicu, vrijedi naglasiti da je Dangerous 14-numerična, 77-minutna avantura koja Jacksonovu kreativnost uzdiže na nove visine. Komercijalno, album je isporučen u 32 miliona primjeraka širom svijeta, iznjedrio je devet singlova (od kojih su četiri dospjela u Top 10 Billboardove liste), a njegovi muzički spotovi—epski kratki filmovi prepunjeni zvijezdama, velikim budžetima i naslovnim pričama—definisali su umjetničku formu za nove generacije.
Riley i Bottrell nude sintezu ritmova koji su dosljedno oštri i svježi, crpeći inspiraciju iz hip-hopa, rocka, gospela i orkestralnog popa. Michaelovi tekstovi su politički snažni i emotivno iskreni, otkrivajući harizmatičnog, ali i mučenog superstara na vrhuncu moći. Od društvenih nepravdi (Jam, Black or White) i bolne ranjivosti (Who Is It, Give In to Me) do intimnih odnosa (In the Closet, Remember the Time) i oslanjanja na Boga (Will You Be There, Keep the Faith), Jackson preispituje javnu percepciju svog “savršenog” života i privilegija pop zvijezde.
Naravno, postoji par sitnih nedostataka. Šest od sedam Teddy Rileyjevih pjesama nalazi se na početku albuma; ravnomjernija raspodjela omogućila bi mu više prostora za disanje. Radijske verzije pjesama Heal the World, Black or White i Will You Be There nadmašuju svoje duže albumske verzije. No, uz ove male zamjerke, Dangerous ostaje besprijekorni dragulj u metaforičnoj kruni kralja popa.
albumism.com / MJLOE.net
U istoj kategoriji
