DA LI JE MICHAEL PREVAREN?

Prije O.J. Simpsona, bio je Michael Jackson – još jedan voljeni slavni crnac koji je skoro uništen tvrdnjama o skandalu u njegovom privatnom životu. Te tvrdnje – da je zlostavljao trinaestogodišnjeg dječaka – izazvale su multimilionsku parnicu, dvije istrage i besramni cirkus medija. Jackson je, zauzvrat, podigao optužbe zbog iznuđivanja protiv ljudi koji su ga tužili. Na kraju je parnica završena dogovorom van suda. Krivičnu tužbu protiv Jacksona nisu pokrenuli ni tužilaštvo niti velika porota. U avgustu je Michael ponovo bio u vijestima kada je Lisa Marie Presley objavila da su se ona i slavni pjevač vjenčali. 

Sada, pošto se prašina oko jedne od najvećih grešaka medija u nacionalnoj istoriji slegla, jedno je sigurno: Američka i svjetska javnost nikada nisu čuli odbranu Michael Jacksona – do sada. 

Naravno, nemoguće je dokazati da se neki događaji u prošlosti nisu dogodili, ali isto tako moguće je “dublje” pogledati u karakter i motive ljudi koji su izrekli te tvrdnje. Ono što je sigurno, nakon pregleda sudske dokumentacije, intervjua i svih podataka, su ubjedljivi argumenti da Jackson nije nikoga zlostavljao, već da je on postao žrtva nevjerovatno smišljenog plana da mu se otme novac.
I više od toga, ova priča koja se rađa sa ranije ne ispitane teritorije, je radikalno drugačija od priča koje su provodili tabloidi, pa čak i najpoznatiji novinari. To je priča o pohlepi, ambicijama i zavjerama dijela policije i tužitelja, ljenosti i senzacija željnih medija i upotrebi snažnih hipnotičkih droga. To bi ujedno mogla biti i priča o tome kako je sve jednostavno smišljeno.

Ni Michael niti njegovi advokati nisu pristali na intervju za ovaj članak.

Jacksonove nevolje su počele kada se njegov kombi pokvario u Wilshire bulevaru u Los Angelesu maja 1992. godine. Zatečenog u gužvi ulice, Michaela je primjetila Mel Greena, radnica Rent a Wreck – agencije za iznajmljivanje automobila. Ona je došla u pomoć. Kada je Dawe Schwartz, vlasnik agencije, saznao da u njihovu kancelariju dolazi Michael, odmah je pozvao svoju suprugu June i rekao joj da dođe zajedno sa njihovom šestogodišnjom kćerkom i sinom iz prvog braka, koji je tada imao 12 godina i bio veliki Michaelov obožavatelj. Kada su stigli, June Chandler Schwartz je rekla Michaelu da mu je njen sin slao pisma podrške u vrijeme kada je ovaj bio u bolnici zbog opekotina zadobijenih prilikom snimanja reklama za Pepsi. Odmah nakon toga je Michaelu dala kućni broj telefona.

“Izgledalo je kao da pokušava da u Michaelu stvori osjećaj krivice i osjećaj da on nešto duguje tom dječaku.”- izjavila je povodom tog događaja gospođa Green.

Jackson je nakon toga zvao dječaka telefonom i polako se njihovo prijateljstvo razvijalo. Kada se Michael vratio sa promotivne turneje tri mjeseca kasnije, dječak, njegova majka i sestra su postali česti gosti na njegovom Neverland ranču. U narednom periodu, Michael je obasipao poklonima dječaka i njegovu porodicu, od igračaka pa do putovanja u Las Vegas, Monaco, Paris…
U martu 1993. godine, dječak je počeo da spava kod Michaela zajedno sa svojom majkom, koja je takođe postala veoma bliska sa Michaelom; jednom prilikom je izjavila: ”Ja ga obožavam, to je najljubazniji čovjek kojeg sam ikada upoznala!”

U to vrijeme gotovo svi mediji su pričali o Michaelovoj ekscentričnosti, o tome koliko je operacija imao i slično; i dok je za druge bilo čudno to što jedan 35-ogodišnjak provodi vrijeme i druži se sa 13-ogodišnjakom, za dječakovu majku i ljude bliske Michaelu to nije bilo ni najmanje čudno. Jacksonovo ponašanje postane mnogo razumnije onda kada čovjek otkrije kakvo djetinstvo je on imao.
“Suprotno od onoga što vi možda mislite, Michaelov život nije baš bio šetnja po parku,” rekao je jedan od njegovih advokata. Njegovo djetinstvo je stalo kada je imao samo 5 godina i od tada za njega počinje jedan strašno trnovit put. Michael je proveo svoju najraniju mladost po studijima, na bini, pjevajući pred milionima ljudi, a spavao je po hotelima neznajući kad je u kojem gradu. Osim osmoro braće i sestara, Michael je bio okružen odraslim osobama koji su ga gurali bez milosti da uvijek da više, a naročito se to odnosi na njegovog oca Joe Jacksona. To je jako strog i bezosjećajan čovjek, koji je neprestano tukao svoju djecu. Jacksonova rana iskustva mnogi posmatraju kao njegovu “zarobljenost” u samom razvoju i opisuju ga kao djete u tijelu odraslog čovjeka. “On nikada nije imao djetinstvo”, kaže Bert Fields, njegov bivši advokat, “ ali ima ga sad družeći se sa djecom od 12 godina”. 
Tokom godina Michael je dao milione dolara za pomoć djeci, osnovao je i Heal The World fondaciju za ugroženu djecu.

Ali tu je i drugi kontekst – ponašanje čovjeka u mnogome zavisi od vremena u kojem živimo – “U ovo vrijeme seksualne histerije i zlostavljanja,” kaže poznati psihijatar Dr. Philip Resnick,“ svaki kontakt odrasle osobe sa djetetom može biti pogrešno protumačen i tada svaka odrasla osoba može veoma lako biti optužena za nemoral.”

Jacksonovo druženje sa dječakom je ispočetka bilo veoma dobro prihvaćeno od svih odraslih osoba u dječakovom životu – njegove majke, očuha, pa čak i od njegovog biološkog oca, Evena Chandlera (koji takođe nije pristao na intervju).

Rođen kao Evan Robert Charmatz u Bronxu 1944 godine, Chandler je ne baš oduševljeno nastavio tradicuju svoga oca i braće i postao zubar. Porodični prijatelj kaže: ”On je oduvijek želio da postane pisac.” Nakon preseljenja 1973. u West Palm, Evan Robert Charmatz mijenja prezime, vjerujući da Charmatz “zvuči previše jevrejski,” kaže njegov bivši kolega. Nadajući se da će nekako postati pisac scenarija, Chandler se seli u LA kasnih sedamdesetih sa suprugom June Wong, evropljankom koja je prije braka radila kao manekenka.

Chendlerova zubarska karijera imala je nekih neizvjesnih momenata. U decembru 1978. dok je radio na klinici “Chrendhaw Family Dental Center”, u siromašnom dijelu LA-a, Chandler je jednom pacijentu uradio popravku šesnaest zuba u jednom danu. Istraga stručnjaka povodom toga je imala zaključak: “Ogromno neznanje i neefikasnost u profesiji”. Ipak, Chendleru nije zabranjen daljnji rad, ali je 90 dana bio suspendovan i pod posmatranjem naredna dva mjeseca.
Nezadovoljan time, Chendler napušta grad i odlazi u New York. Tu je napisao jedan scenario, ali nikome nije uspio da ga proda.

Par mjeseci poslije se vraća u LA i ponovo počinje sa zubarskim poslom. Nakon što su dobili sina 1980. godine, brak između Evana Chandlera i June Wong zapada pada u veliku krizu. “Jedan od razloga zašto ga je žena napustila je njegova loša narav” – kaže porodični prijatelj. Razveli su se 1985. godine. June Wong je dobila puno starateljstvo nad sinom, a Chandleru je određeno 500 dolara mjesečne alimentacije. Međutim, 1993. kada se sva dokumentacija pregledavala, otkriveno je da Chandler bivšoj ženi duguje 68 000 dolara, koje mu ona na kraju oprašta.

Godinu dana prije ulaska Michaela Jacksona u njihove živote, Chandler je imao još jedan poslovni neuspijeh. Jedna od njegovih pacijentkinja, manekenka, ga je tužila za nemaran rad prilikom popravke zuba. Chandler je tvrdio da je ta žena potpisala prihvaćanje rizika za pomenuti posao, ali kada je njen advokat, Edwin Zinman, tražio da vidi originalni dokument, Chandler je tvrdio da mu je isti ukraden iz automobila i dao mu je kopiju. Zinman, sumnjičav, nije bio u stanju da dokaže da je to laž, ali je rekao: “Kakva koincidencija da je baš taj dokumenat ukraden. To je kao da kažete da vam je pas pojeo domaći zadatak.” Parnica je na kraju riješena dogovorom van sudnice, a nije poznato o kojoj se sumi radi.

Uprkos ovakvim problemima, Chandler postiže zavidan uspijeh na Beverly Hillsu u svojoj praksi. Njegov prvi proboj u Hollywood dogodio se 1992. godine kada je zajedno sa Mel Brooksom napisao scenario za film Robin Hood.
Prije nego što se pojavio Michael, Chandler nije pokazivao mnogo interesovanja za svog sina. “Obećavao mu je razne poklone, ali od toga nikad ništa nije ostvareno,” kaže Michael Freeman, bivši advokat njegove supruge. U to vrijeme Chandler je bio zauzet svojim poslovima, ali i stvaranjem nove porodice. Sa svojom drugom ženom, koja je radila kao korporacijski advokat, dobio je dvoje djece.
U početku je Chandler odobravao druženje između Michaela i njegovog sina; čak je pokušavao to i da unaprijedi. 
Maja 1993. Chandler je apelovao na Michaela da što više vremena provodi sa njegovim sinom u njihovoj kući. Čak je predlagao da Michael proširi njihovu kuću kako bi mogao tu da živi, a kada je saznao da to nije dozvoljeno, predložio je da Michael napravi novu kuću gdje bi svi zajedno živjeli.

U istom mjesecu dječak i njegova majka odlaze sa Michaelom u Monaco radi dodjele svjetskih muzickih nagrada. “Evan Chandler je postajao ljubomoran i osjećao se napuštenim,” kaže Freeman. Nakon povratka, Jackson je ostao kao gost 5 dana u Chandlerovoj kući.

Chandler je sve češće optuživao Michaela, ali samo u razgovorima sa Daveom Shwartzom i bivšom suprugom, sada vec gospodom Shwartz. Početkom jula 1993 godine, Dave Shwartz, koji je imao prijateljski odnos sa Chandlerom, tajno je snimio jedan svoj telefonski razgovor s njim. Tokom razgovora je Chandler pomenuo njegovu zabrinutost za sina i ljutnju na Jacksona i svoju bivšu suprugu koju je opisao kao “hladnu i bezosjećajnu”. Kada je pokušao da privuče njenu pažnju i kaže joj za svoje sumnje o Jacksonu, ona mu je rekla: “Jebi se!”. Sve to nalazi se na tajno snimljenoj kaseti. “Imao sam dobar odnos sa Michaelom,” rekao je Shwartzu, “bili smo prijatelji, sviđao mi se i poštovao sam ga kao osobu, a ne samo zbog toga što je zvijezda. On stvarno nije imao razloga da prestane sa telefonskim pozivima. Pričao sam skoro sa Michaelom i rekao sam mu šta tačno ja želim iz čitave ove situacije.” Chandler je tada priznao Shwartzu da se “pripremao za taj razgovor”, o tome šta smije a šta ne smije reći. Chandler nije spominjao novac u toku tog telefonskog razgovora sa Shwartzom. Kada ga je ovaj pitao šta je to Michael uradio što je ovoga tako naljutilo, Chandler je odgovorio samo ovo: “Rasturio mi je porodicu, dječak je zaveden novcem i slavom koju Michael ima.” Na kraju razgovora su obojica zaključili da oni nisu dobri očevi dječaku.

Pored toga, na snimci je i Chandlerov govor o tome kako je već sve pripremljeno da počne protiv Michaela: “Sve je vec sređeno,” rekao je Chandler Shwartzu. “Našao sam ljude koji samo čekaju moj telefonski poziv. To su ljudi na odredenim položajima, ja sam im već platio da to urade. Sve ide po planu koji nije samo moj. Jednom kada pozovem tog čovjeka (pretpostavlja se tužioca Barry K. Rothmana) on će uništiti sve i svakoga ko mu stane na put i to na najprljaviji i najokrutniji način. Dao sam mu svoju saglasnost da to uradi.” Chandler je zatim predvidio ono što se šest sedmica kasnije i desilo – “Ako krenem sa ovim, dobiću mnogo, i više od toga. Nema šanse da izgubim. Provjerio sam sve i dobiću sve što poželim, a oni će biti uništeni zauvijek. June će izgubiti starateljstvo, a Michaelova karijera će zauvijek biti gotova!”
“Da li to pomaže (dječaku)?” pitao je Shwartz.
“To je za mene nevažno,” odgovorio je Chandler. “To će da bude veće od svih nas zajedno i čitava ta stvar će se razbiti o sve one koji stanu na put. Nastaće masakr ako ne dobijem ono što želim!”

Umjesto da ode u policiju, što bi bio najlogičniji postupak u situaciji koja se tiče zlostavljanja djeteta, Chandler se obraća advokatu. I to ne bilo kojem – obratio se Barryju Rothmanu. “Ovaj advokat kojeg sam našao, izabrao sam najprljavijeg kurvinog sina kojeg sam mogao naći,” rekao je Chandler u istom razgovoru. “ Sve što on želi je da ovo dođe u javnost što prije, da bude što veće i da ponizi što više ljudi. On je prljav, zao, veoma pametan i gladan publiciteta.” (Preko svog advokata, Wyliea Aitkena, Rothman je odbio da da izjavu za ovaj članak. Aitken je pristao da odgovori na generalna pitanja vezana za slučaj Jackson, ali samo o aspektima koji nisu imali nikakve veze sa Chandlerom ni dječakom.)

Znajući Rothmana, kaže njegov bivši kolega koji je radio sa njim tokom ovog procesa i koji je sačuvao čitav dnevnik o tome šta su Rothman i Chandler pričali i radili u njegovoj kancelariji, vrlo je vjerovatno da je on “izmislio čitav plan”. “Ovako nešto (optužbe protiv Michaela) potpuno odgovara njegovom karakteru.” Informacije dobijene od Rothmanovih saradnika i zaposlenih u prošlosti otkrivaju model manipulacija i prevara.

Rothman je završio školovanje u Century Cityju. Jedno vrijeme je radio kao pregovarač za ugovaranje koncerata muzičara kao što su Little Richard, The Rolling Stones , Who… Zlatne i platinaste ploče iz tog vremena i sada vise na zidovima njegove kancelarije. Njegovi bivši radnici ga nazivaju “demonom”. Njegova najvrijednija imovina je Rolls-Royce iz 1977. godine, sa inicijalima njegovog imena, BKR 1, na tablicama.
Tokom godina Rothman je stekao toliko neprijatelja da je njegova bivša žena jednom prilikom izjavila kako je iznenađena “da ga niko nije odradio.” Stekao je reputaciju čovjeka koji vrši pritisak na druge ljude. “Postao je profesionalni smrtonosni udarac…on nikome ne plaća,” inspektor Ed Marcus zaključuje (u izvještaju u LA vrhovnom sudu, kao dio parnice protiv Rothmana), nakon pregleda njegovog profesionalnog dosijea pokazalo se da ga sudskim putem proganja preko 30 kreditora. Sa druge strane, više od 20 parnica u koje je bio uključen Rothman završene su dogovorom van suda. Bilo je i nekoliko primjedbi na njegov način rada od strane Komisije za rad i određene su mu tri disciplinske mjere od države Califonia. 1992. godine je bio suspendovan na godinu dana, ali je preinačeno na uslovnu kaznu.

Rothman je 1987. godine dugovao 16800 dolara za alimentaciju. Njegova bivša žena je preko svojih advokata prijetila da će tražiti njegove nekretnine, ali je ipak odustala jer je Rothman obećao da će platiti dug. Nakon godinu dana on još uvijek nije platio i njegova žena je zatražila od suda da joj se dodijeli njegova kuću. Na njihovo iznenađenje, Rothman je izjavio da on tu kuću više ne posjeduje, jer je tri godine ranije prepisao na ime Tinoa i Panamanial Shell korporacije. Prema riječima advokata Rothmanove supruge, Rothman je tvrdio da je imao 200 000 dolara korporacijskog novca u kući i da su ga opljačkali, tako da je zauzvrat njima prepisao kuću. Njegova bivša supruga i njen advokat nisu vjerovali u ovu priču, ali jednostavno nisu imali načina da dokažu suprotno. Tek kada su šerifovi zamjenici odvukli njegov Rolls Royce, Rothman je počeo da otplaćuje dug. Dokumentacija u sudu je kasnije pokazala da su sve sumnje oko njegove kuće bile najvjerovatnije tačne. Ovo je pokazalo da je Rothman imao razrađenu mrežu računa u inostranim bankama i mrežu kompanija pod čijim imenima je on skrivao svoju imovinu – kao što su njegova kuća i 531 000 dolara stečeni prodajom dijela imovine 1989. godine. Svi podaci o vlasniku par kompanija uključujući i Tinoa, vode upravo do Rothmana. On je kupio i Panamanian kompaniju (koja postoji, ali ne funkcioniše) i sredio sve da se njegovo ime nigdje ne spominje kao vlasnika, a koristeći svoju moć kao advokat imao je kontrolu da preko te kompanije pere novac.
Zaposleni kod Rothmana u međuvremenu nisu ništa bolje prošli od njegove supruge. Bivši radnici kažu da su nekada morali moliti za platu, a ponekada i kad bi dobili ček, ispostavilo bi se da je bez pokrića. On nije mogao da zadrži sekretarice na duže vrijeme jer ih “ponižava” – kako je jedna od njih izjavila. Povremeni radnici su najgore prolazili. “Radili bi po dvije sedmice,” dodaje ta bivša sekretarica, “a kad dođe dan isplate on bi ih psovkama i vikom istjerao iz kancelarije govoreći da su glupi. Onda bi agenciji koja je poslala te ljude rekao kako nije bio zadovoljan i da neće da im plati.” Neke agencije su se vremenom opametile tako da su mu tražile novac unaprijed.
Rothman je 1991. zastupao gospođu Metcalf u slučaju vezanom za starateljstvo, a ona ga je par mjeseci kasnije otpustila jer je kopirao njen potpis na računima i tako uzimao novac. Nakon toga Rothman počinje da radi za suprotnu stranu (Bon Brutzman) bez obavještenja gospođi Metcalf.

Ovaj slučaj objavljujem jer se time pokazuje da je Rothman imao iskustva u parnicama o zlostavljnju djece i prije slučaja Michael Jackson. Gđa Metcalf je, dok je Rothman još radio za nju, optužila Boba Brutzmana za zlostavljanje njihovog djeteta. Rothmanu poznavanje optužbi gđe Metcalf nije smetalo da poslije počne raditi za Boba. Zbog toga je kasnije i disciplinski kažnjen.

U novembru 1992. godine Rothman je na rubu bankrotstva ali uspijeva da se izvuče.
Sa ovim čovjekom je Evan Chandler kovao plan. Juna 1993. Chandler je ponovo pokušao da razgovara sa bivšom suprugom o njegovim sumnjama, ali mu nije ništa povjerovala. Rekla je Chandleru da namjerava sa sinom da se pridruži Michaelu na njegovoj turneji. Chandler je na te riječi postao bijesan i prijetio je da će sve reći u javnosti.
“Koji čovjek zdravog razuma bi uvukao svoje dijete u tako nešto,” pita se Freeman. “Svaki normalan čovjek, ako se ovako nešto desi, bi pokušao da zaštiti svoje dijete a ne da ga baca u zube javnosti.”

Jackson je svog tadašnjeg advokata Berta Fieldsa pitao da interveniše. Jedan od najznačajnijih advokata u muzičkoj industriji, Fields je zastupao Michaela od 1990. godine, i on je bio taj koji je u pregovorima sa Sonyjem Michaelu dogovorio ugovor vrijedan 800 miliona dolara. Fields je doveo istražitelja Anthonyja Pellicanoa da mu pomogne u ovom slučaju. Pellicano je imao pravi sicilijanski način rada; bio je lojalan svojim poslodavcima, ali bezobziran prema neprijateljima.

Dave Schwartz i June Chandler Schwartz su 9. jula 1993. Pellicanou pustili pomenuti snimak razgovora. Pellicano je nakon slušanja rekao: “Znao sam da se radi samo o novcu.” Isti dan je Pellicano je otišao u Jacksonov stan gdje su već bili Evan Chandler sa sinom i njegovom polusestrom. Michael nije prisustvovao. Pellicano je dječaka pogledao pravo u oči i postavio mu par otvorenih pitanja:
“Da li te je Michael ikada dodirnuo kako ne treba? Da li si ga ikada vidio golog u krevetu?” Odgovor na sva pitanja je bio – ne. 
Nakon što je Michael odbio da se sastane s njima, Chandler i Rothman 11. jula 1993. kreću sa drugim dijelom plana. Bilo im je potrebno da otac dobije starateljstvo. Chandler tražio dozvolu od bivše supruge da dječak ostane s njim jednu sedmicu. 
Bert Fields je poslije na sudu izjavio da je June Chandler Schwartz dozvolila da sin provede s ocem sedam dana, ali tek onda kada je Rothman garantovao Fieldsu da će dijete po dogovoru vratiti nakon tog perioda. Međutim, oni nisu tada znali kakav je Rothman i da njegova riječ ne znači ništa.

Dok je Aitken, Rothmanov advokat, tvrdio da je – “Rothman nakon date riječi stvarno namjeravao da vrati dijete na vrijeme,” ali odustao je od toga jer se bojao da bi dječak mogao biti odveden izvan države (na turneju sa Michaelom), “mislim da gospodin Rothman nije imao drugog izbora.” Ali sumnjivo je to sto je Chandler već duže vrijeme znao da June namjerava sa sinom ići izvan zemlje. Snimljeni telefonski razgovor u julu, prije nego što je Chandler uzeo sina, takođe potvrđuju da Chandler i Rothman nisu imali nikakve namjere da vrate dijete majci. “Oni (dječak i majka) to još uvijek ne znaju,” rekao je telefonom Chandler Rothmanu, “ali oni ne idu nigdje.”
Dan nakon uzimanja djeteta Chandler je bivšoj ženi dao dokument, već pripremljen od strane Rothmana, koji je morala da potpiše, a odnosio se na to da ona garantuje da neće sina voditi izvan LA-a. To je značilo da se dječak neće moći pridružiti Michaelu. Njegova majka je kasnije pred sudom rekla da je bila primorana da potpiše taj dokument. Chandler, rekla je u izjavi pod zakletvom, joj je prijetio riječima da joj nikada neće vratiti dijete ako ne potpiše. Počela je žestoka borba za starateljstvo, što je još više bacilo sumnju na Chandlerove optužbe u vezi Michaela.

Avgust 1993. – Nakon sedam dana provedenih sa ocem i dječak po prvi put počinje da optužuje Michaela.

U isto vrijeme, tražeći mišljenje stručnjaka, Rothman se obratio Dr. Mathisu Abramsu, psihijatru sa Beverly Hillsa. 
Tokom telefonskog razgovora, Rothman mu je prezentovao pretpostavljenu situaciju. Bez upoznavanja Chandlera i njegovog sina, Abrams 15. jula šalje Rothmanu pismo od dvije strane u kojem kaže da “postoji mogućnost da se u takvoj situaciji nešto dogodilo”. Ono što je veoma važno, Abrams je rekao da u slučaju da ta situacija nije pretpostavljanje, već da je to stvarnost, po zakonu je Rothman dužan da obavijesti sud u LA-u.

Već 27. jula 1993. je postalo jasno da Rothman predvodi cijeli plan i da on Chandleru govori šta treba da radi. U dnevniku njegovog bivšeg kolege piše: “Rothman je savjetovao Chandlera kako da prijavi zlostavljanje djeteta.”
U to vrijeme još uvijek nije bilo nikakvih zvaničnih optužbi, već samo prikrivene tvrdnje koje su korištene kao sredstvo u žestokoj borbi za starateljstvo. Medutim, 4. avgusta stvari postaju jasne. Chandler i njegov sin se u Westwood hotelu sastaju sa MIchaelom i Pellicanom. Kada su se susreli, rekao je Pelikano, Chandler je prijateljski zagrlio Michaela (gest koji su mnogi kasnije okarakterisali kao poricanje Chandlerovih sumnji da je Michael zlostavljao njegovog sina), zatim je iz džepa izvadio Abramsovo pismo i počeo da ga čita. Kada je došao do pasosa u kojem se pominje zlostavljanje djeteta, dječak je, kako je rekao Pellicano, spustio glavu, a onda pogledao u Michaela iznenađenim izrazom, kao da je pogledom pokušao reći: “Ja to nisam rekao”. Nakon što je pročitao pismo, Chandler je uperio prst ka iznenađenom Michaelu i zaprijetio mu: “Ja ću da te uništim!”

Iste večeri su Pellicano i Rothman imali još jedan sastanak tokom kojeg je Rothman iznio svoj zahtjev: 20 miliona dolara.
Prije nego što je preuzeo kontrolu nad svojim sinom, jedini čovjek koji je optuživao Michaela Jacksona je bio upravo Chandler. Dječak nikada nije optužio pjevača za bilo kakve pogrešne stvari. Medutim, to se promijenilo jednog dana u zubarskoj ordinaciji njegovog oca.

Chandler je tada, u prisustvu anesteziologa Marka Torbinera, dječaku dao Amytal. To je droga o kojoj se dosta toga zna. Nakon uzimanja droge dječak je prvi put optužio Jacksona. Novinar TV kanala KCBS je 3 maja 1993. godine objavio da je Chandler davao drogu sinu, ali je poslije tvrdio da je droga korištena radi vađenja zuba.

Nekoliko medicinskih eksperata je nakon saznanja da je korišten sodium Amytal tvrdilo da se svaka izjava dječaka pod ovom vrstom droge mora smatrati nepouzdanom.
“To je lijek koji se koristi kod duševnih bolesnika i ni u kom slučaju se ne može tretirati kao serum istine,” rekao je psihijatar Dr. Resnick. “Ljudi su veoma sugestivni kada koriste ovu drogu i govore stvari koje nisu istina.” Sodium Amytal je veoma jaka droga koja se koristi za hipnotisanje. Prvi put je ova droga korištena u drugom svjetskom ratu za istraumizirane vojnike. U početku se smatralo (1952.) da se Sodium Amytal može koristiti kao serum istine, ali dalja istraživanja su pokazala potpuno suprotno. Korištenjem Amytala se ljudima mogu nametati ideje, a poslije ta ideja postaje njihovo pamćenje. Studije su pokazale da osobe po uzimanju Amytala neistine koje im ispričate prihvate u svoju memoriju kao istinu. Ako im nakon toga pokušate dokazati da ste govorili laži, oni i dalje slijepo vjeruju u prihvaćene laži. Znači moguća je potpuna manipulacija ljudima,” kaže Resnick.

Chandlarov slučaj o upetrebi droge je bio veoma sumnjiv naročito za stručnjake psihijatre. “To je apsolutno psihijatrijska droga,” rekao je Kenneth Gottlieb, psihijatar iz LA-a, koji sodium Amytal koristi za amneziju. Dr. John Yagiela, anesteziolog na UCLA koledžu, odsjek zubarstvo, dodaje: “Neobično je to što je Amytal korišten za vađenje zuba, i to u ovim vremenima kada postoje mnogo bolje i sigurnije alternative. Uputreba Amytala nikada ne bi bila moj izbor.”
Zbog efekata prouzrokovanih upotrebom Amytala, mnogi stručnjaci ga preporučuju samo za upotrebu u bolnicama zbog mogućih alergijskih posljedica.
Chandler se, izgleda, nije držao ovih uputstava. On je upotrebio Amytal u svojoj ordinaciji uz pomoć anesteziologa Marca Torbinera. (Torbiner je bio taj koji je upoznao Chandlera i Rothmana 1991 godine).

Torbiner je bio veoma uspješan u svojoj praksi, sa mjesečnom zaradom od 40000 dolara. On nema ordinaciju za pacijente, već radije ide od ordinacije do ordinacije i radi anestezije.
Ovaj časopis je otkrio, od “Drug Admnistration,” još jednu praksu gospodina Torbinera. On čak na pozive ide i u kućne posjete i ljudima preporučuje “lijekove” – uglavnom su to morfijum i demorol, i to ne samo ljudima koji imaju problema sa zubima, naročito sa bolovima nakon operacije, već on preporučuje ove lijekove i ljudima čiji bolovi nemaju nikakve veze sa postoperativnim procesom. U te posjete, nekada i kod slavnih ličnosti, nosio je sa sobom razne droge i šprice. Jedno vrijeme je na tablicama njegovog automobila pisalo “SLIPYDOC” (doktor za uspavljivanje). Torbiner je tada za jednu posjetu od 10-20 minuta uzimao 350 dolara.

Torbineru, po zakonu, nije bilo dozvoljeno da samostalno, bez dozvole “Dental Examiners”, prepisuje bilo kakve lijekove osim za zubarske intervencije, međutim, najmanje osam puta je Torbiner dao drogu Rothmanu tokom procedure transplatacije kose koju je radio.
Torbiner je u još jednom slučaju došao kod gospođe Nilla Jones i dao joj injekciju Demorola da bi joj umanjio bol od upale slijepog crijeva.

Avgust 16. June Chandler Schwartz je najavila Rothmanu da će naredno jutro predati papire sudu te da će ga to natjerati da joj vrati dijete. Reagujući brzo, Chandler odlazi sa sinom kod psihijatra Dr. Mathisa Abramsa. Nakon tretmana od 3 sata, dječak počinje da govori kako se stvarno nešto desilo izmedu njega i Michaela, ali ni u jednom momentu ne govori da se radilo o seksu, jer da je to rekao, veoma lako bi se moglo provjeriti jednostavnim medicinskim pregledom.

Sljedeći korak je bio neizbježan. Abrams, koji je po zakonu obavezan da ovakve slučajeve prijavi vlastima i policiji, prijavljuje slučaj dječijem servisu, a oni dalje kontaktiraju policiju. Tada počinje puna istraga.

Pet dana kasnije, Abrams objavljuje slučaj u medijima. Avgust 22 – Don Ray, samostalni reporter iz Burbanka, je spavao kada ga je probudila sekretarica i rekla mu da je sud odobrio nalog za pretres Michaelovog ranča. Ray tada prodaje priču kanalu KNBC u LA-u. Poslije toga Ray kaže, “gledao sam kako ta priča postaje kao teretni voz.” 
Za samo 24 časa Jackson je bio vodeća priča na 73 TV kanala u LA-u; bio je na naslovnoj strani u Britanskim novinama. Priča o Michaelu i trinaestogodišnjem dječaku postaje kao planina neprovjerenih glasina. Svaka linija između tabloida i medija od značaja postala je nevidljiva. Do 25. avgusta se nije znalo o kakvim optužbama se radi, međutim, tada se ilegalno iz policije šalje kopija optužnice do reporterterke Diane Dimond, koja dalje kopije prodaje svima koji su zainteresovani da plate 750 dolara. Narednog dana čitav svijet saznaje za to. “U narednom periodu borba između konkurentnih medija postaje toliko žestoka da svi objavljuju sve bez ikakve provjere,” rekao je Conan Nolan, reporter KNBC-a. Časopis National Enquirer stavlja 20 reportera na slučaj, a oni su bukvalno češljali LA u potrazi za Chandler-om.

Nakon toga odjednom i Michaelovi bivši radnici imaju nešto da kažu. Prvo su Stella i Philippe Lemarque, koji su radili kao sobarica i čuvar na ranču, pokušali da prodaju priču tabloidima i to uz pomoć Paule Barresi, bivše porno zvijezde. Kada je ponuđena cifra bila 100.000 dolara, rekli su “ruke su bile izvan pantalona,” čim je ponuđeno 500.000 dolara, “ruke su bile u pantalonama!” Sud je odbio njihovu tužbu.

Sljedeći su bili tjelohranitelji. Novinarka Diane Dimond – “Hard Copy”- je tvrdila da nisu platili ništa bivšim Michaelovim tjelohtaniteljima za taj intervju, ali nekoliko sedmica kasnije je otkriven ugovor u kojem se kaže da je za ovu emisiju “Hard Copy” platio 100.000 dolara za pet tjelohranitelja koji su planirali da podignu optužnicu protiv Michaela od 10 miliona dolara.
Prvog decembra, pošto je dogovor sklopljen, dva tjelohranitelja su se pojavila u emisiji i tvrdili da su otpušteni jer “su znali previše o Michaelovoj vezi sa dječacima.” U stvarnosti, tri mjeseca kasnije, pod zakletvom, isti ti ljudi priznaju da Michaela nikada nisu vidjeli da radi bilo šta čudno sa Chandlerovim sinom niti drugom djecom.
“Znači ne znate ništa o Michaelu i dječaku?” pitao je jedan od advokata Morrisa Williamsa, bivšeg tjelohranitelja, koji je davao izjavu pod zakletvom.
Morris: “Sve što znam su iskazi i tvrdnje drugih ljudi.”
Advokat: “Ali pored toga šta drugi pričaju, vi nikada niste svojim očima vidjeli da gospodin Jackson radi nešto protivzakonito, zar ne?”
Morrid: “U pravu ste.”
Advokat: “Da li vam je nekada neko dijete reklo da ga je Michael zlostavljao?”
Morris: “Ne.”
Kada ga je advokat pitao odakle mu onda ideja da tvrdi nešto što nije vidio, Morris je odgovorio: ”Samo zbog onoga što se čuje u medijima.”
Advokat: ”Znači sve ovo što ste tvrdili u vezi Michaela, vi ustvari niste vidjeli svojim očima?”
Morris: ”Ne, ništa.”

Jula 1994 sud je odbacio ovaj slučaj.

1995.
Sljedeća je bila služavka.
15. decembra “Hard Copy” objavljuje: ”Bolna tajna služavke”. Bianca Francia je rekla reporterima da je vidjela Michaela golog u đakuziju sa dječacima. Takođe je tvrdila da je ona svjedok da se Michael nepropisno ponašao i prema njenom sinu – to je bila optužnica za koju porota i sud nikada nisu našli dokaze. Kasnije se dokazalo pregledom dokumenata i ugovora da je gospođi Francia “Hard Copy” platio 20.000 dolara i da iznesene tvrdnje, koje su naravno i objavljene, a u stvari nikada nisu bile provjerene. Kada je gospođa Francia davala iskaz pred sudom, priznala je da u stvari nikada nije vidjela Michaela golog niti da se kupa sa dječacima.

Michaelov predstavnik za štampu je povodom medija i načina na koji tretiraju Michaela rekao: ”Zloban i podao način na koji mediji, a posebno “Hard Copy”, tretiraju ovog čovjeka nastao je zbog sebičnih razloga nekih ljudi. Čak i ako nikada u životu niste kupili niti jedan album Michaela Jacksona, trebalo bi da budete veoma zabrinuti. Društvo je izgrađeno na nekoliko stubova, a jedan od njih je istina. Kada napustite to, dolazite na veoma klizavu padinu!”

Istraga, koja je do oktobra 1993. godine brojala najmanje 12 detektiva iz Santa Barbare i LA-a, je u velikom dijelu podstaknuta opažanjima psihijatra Mathisa Abramsa, koji uopšte nije bio ekspert za seksualno zlostavljanje djece. 
Abrams je samo jednom rekao:”To dijete možda govori istinu.” U vremenu kada se širom svijeta šire lažne tvrdnje uopšte o zlostavljanju djece, policija je ovaj slučaj i ovu izjavu prihvatila sa velikom težinom.

Tokom upada u Michaelovu kuću u avgusta 1993. godine, policija je zaplijenila Michaelov telefonski imenik i na osnovu njega ispitala oko 30 djece i njihovih porodica. Neki od njih, kao što su Brett Barnes i Wade Robson, su rekli da su spavali sa Michaelom u krevetu, ali kao i svi ostali, dali su isti odgovor – Jackson nikada nije uradio niti pokušao da uradi nešto pogrešno.
“Ovi dokazi su veoma dobri za nas,” rekao je Michaelov branilac. “Druga strana nema ništa osim velikih usta!”

I pored oskudnih dokaza da bi Michael mogao biti kriv, policija i dalje nastavlja sa svojim naporima ne obazirući se na činjenice.
Dva policajca odlaze avionom na Filipine da bi pokušali naći neki dokaz o ranije pomenutoj priči “ruka u pantalonama”, ali na kraju uviđaju da je ta priča zaista bez kredibiliteta.
Policija se nije libila ni nekih neobičnih načina ispitivanja mogućih svjedoka. Prema riječima roditelja, policija je prepadala i na silu pokušavala da primora njihovu djecu da kažu ono što je njima trebalo. Policajci su čak roditelje ubjeđivali da je njihovo dijete zlostavljano, iako su njihova rođena djeca govorila suprotno. Policajci su plašili djecu rijecima: ”Imamo fotografije na kojima ste goli.” Jedan policajac, Federico Sicard, je priznao advokatu Michaelu Freemanu da je jednom dječaku, nastojeći da ga navede da kaže isto, slagao da je i on kao mali bio zlostavljan. 
Gospodin Sicard nije pristao da intervju za ovaj članak. Mnogi od roditelja su se tokom istrage, a zbog načina na koji se ona vršila, žalili policiji u LA-u.

Sve vrijeme gospođa June Chandler Schwartz je opovrgavala optužbe njenog bivšeg muža vezane za Michaela i njihovog sina, ali i to se promijenilo nakon sastanka sa policijom u avgustu 1993. Na tom sastanku su policajci Sicard i Ferrufino rekli da imaju izjavu samo jednog dječaka, njihovog sina, ali da su oni ubjeđeni da je Michael kriv, jer se savršeno uklapa u profil jednog pedofila.
“Ne postoji tako nešto – klasičan profil za bilo koga. Oni su napravili veoma glupu i nelogičnu grešku,” rekao je Dr. Ralph Underwagen, psihijatar koji je od 1953. radio na slučajevima pedofila i žrtava pedofilije. “Ja vjerujem da je Jackson prevaren,” rekao je on. Po statistikama iz 1990. godine koje se odnose na zlostavljanje djece, 48 % tih slučajeva su bili lažni.

“Samo je bilo pitanje vremena kada će neko poput Michaela Jacksona postati meta,” rekao je Philip Resnick. “On je bogat, bizaran, druži se sa djecom i to je bila njegova slaba tačka. Trenutno je takva atmosfera da mnogi misle da ovakve optužbe znače da je on to i uradio.”

Mogućnost dogovora van suda već se osjećala pred kraj 1993. godine. A iza scene se vodila bitka među advokatima ko će da preuzme Michaelov slučaj.

U to vrijeme, June Chandler se već uortačila sa bivšim mužem i Rothmanom. Dječakova majka je par puta izjavila da se bojala šta bi se desilo da nije pristala na saradnju. Bojala se da bi u tom slučaju Chandler i Rothman mogli tužiti i nju zbog neodgovornosti prema djetetu, a samim tim bi izgubila starateljstvo. Njen advokat je s gađenjem dao ostavku, a kasnije je izjavio: “Cijela ova stvar je toliko zapetljana. Osjećao sam se neprijatno u prisustvu gospodina Chandlera . On nije dobra osoba i osjetio sam da igra prljavao.”

Mjesecima su advokati sa obje starne razmišljali koju strategiju da zauzmu. Rothman je prestao da radi za Chandlera onda kada je Michael podigao optužnice zbog iznuđivanja protiv njih dvojice. Rothman je tada zaposlio branioca Roberta Shapiroa. Po dokumentima i dnevnicima koji su kasnije nađeni u Rothmanovoj kancelariji, u to vrijeme kada ih je Michael tužio, Chandler je u jednom razgovoru rekao: ”Sada je moja guzica u opasnosti i ja sada mogu otići u zatvor.”
Istragu u vezi sa optužnicama od strane Michaela nikada nisu uzete ozbiljno u obzir, ali moglo se mnogo više uraditi. Na primjer, kao što su uradili Michaelu, policija je isto tako mogla da uradi pretrese i Rothmanovih i Chandlerovih kancelarija, ali…

Sredinom septembra je advokat Larry Feldman preuzeo Chandlerov slučaj i odmah na početku promijenio situaciju. 
On je zatražio 30 miliona dolara. To je bio početak kraja.

Kada su se jednom vijesti o ovome proširile, svi “vukovi” su stali u red ispred vrata. Feldman je dobijao desetine pisama od ljudi koji su tvrdili da ih je Michael zlostavljao. Policija je sve njih ispitala i na kraju su našli NULU.

U to vrijeme u Michaelovom štabu vlada prava pometnja. Sa jedne strane Pellicano i Fields pripremaju odbranu za suđenje, dok Howard Weitzman od prvog dana dolaska u odbrambeni štab Jacksona nagovara na dogovor van suda. 
“Oni imaju veoma slab slučaj,” rekao je Fields. “Mi hoćemo da se borimo, Michael hoće da se bori i da ide na sud. Mi možemo pobijediti.”
Ali postalo je jasno da u ovom slučaju nema mjesta za dva velika advokata.
U toj situaciji Pellicano i Fields napuštaju slučaj, a u igru ulazi Johnie Cochran. On je takođe bio za dogovor iz više razloga. Michael je slavna ličnost i da je otišao na sud, mediji bi ga opsjedali svakodnevno najmanje 6 mjeseci. Upravo zbog medija postojala je opasnost da i porota bude pristrasna.
Neki ljudi koji su bili uključeni u ovaj slučaj vjeruju da da je odluka da se ne ide na sud donijeta i zbog drugih razloga – reputacije advokata. “Možete li zamisliti šta bi se desilo advokatima ako bi izgubili ovaj slučaj?” rekao je Pellicano. “Nema načina da sva tri advokata pobijede. Jedini koji je izgubio u svemu ovome je Michael Jackson.”
Ali i on je po povratku u US promijenio mišljenje o odlasku na sud. On nije znao šta se dešava u Americi. Kada je vidio šta se radi po medijima i kako su neprijateljski nastrojeni, samo je želio da se to završi što prije.

Sa druge strane, odnosi medu članovima dječakove porodice postaju gorki. Tokom sastanka kod Larryja Feldmana krajem 1993. Chandler je potpuno podivljao i istukao Davea. U to vrijeme je Dave već bio napustio June. On je na tom sastanku otvoreno rekao da je cijeli ovaj slučaj nastao samo zbog novca, a nakon te izjave Chandler je skočio i pretukao ga pred svima.

U januaru 1994. godine Michael odlučuje da plati Chandleru. On želi da nastavi svoj život.

Naravno, već u maju 1994. Chandler zatvara svoju zubarsku ordinaciju.

A šta se desilo sa ogromnom istragom? Nakon potrošenih miliona dolara za policiju, inspektore…nakon ispitivanja preko 200 svjedoka, od kojih i 30 dječaka, niti jedan svjedok nije potvrdio optužbe protiv Michaela. U junu 1994. godine, tri policajca odlaze u Australiju da bi ponovo postavljali pitanja dječaku koji se družio sa Michaelom. Još jednom Wade Robson kaže da se ništa loše nije desilo.

“Ja mislim da je ovaj slučaj sumnjiv,” rekao je Dr. Underwager,” jer samo jedan dječak tvrdi da se nešto desilo. To je stvarno neobično. Pedofili tokom života imaju oko 240 žrtava. Pedofilija je veoma težak poremećaj i oni se nikada ne bi zadovoljili samo jednom žrtvom.”

“Michael je zaštitnik djece, a ne pedofil,” rekao je Michael Freeman, “a ovi ljudi (Chandler i Rothman) su vidjeli svoju šansu i ja sam ubijeden da je suština u ovome bio novac.”

Za neke posmatrače ova priča pokazuje kako optužbe mogu biti opasne i da protiv njih nema odbrane, naročito ne za slavne ljude, jer su oni uvijek na meti. Za druge je ovo jasan dokaz kako je policija potrošila milione i milione dolara da bi napravili slučaj za koji osnova nikada nije ni postojala.

Značajno je napomenuti da su i Evan Chandler i njegov sin odbili svu dalju saradnju sa policijom čim su dobili novac. Oni su mogli da nastave ovaj put sa krivičnim tužbama (koje se ne mogu riješiti van suda), ali sada je jasno šta je bio cilj. Iako je krivični proces nastavljen sve do kraja 1994. godine, Jordan Chandler i njegov otac više nisu bili zainteresovani da svjedoče. 

Evan Chandler je dvije godine kasnije još jednom tužio Michaela zbog tekstova na HIStory albumu, u kojima Michael, kako kaže Chandler: “Blati moje i ime moje porodice.”
Sudija je odbacio ove optužbe i dodijelio odštetu Michaelu zbog uznemiravanja, i izjavio: “Nadam se da će ova odluka konačno staviti tačku na taj besmisleni slučaj!”
Sve troškove suda morao je platiti Chandler.

Izvor: GQ
Prevod MJLOE