Napisao Andy Healy za Albumism, 19.05.2022. The following article was originally published on Albumism.com – here
Originalno objavljen 13. aprila 1973. godine
Kada većina ljudi pomisli na Michaela Jacksona, obično se prisjeti zlatnog doba albuma Thriller (1982), kada je umjetnik bio na vrhuncu i očaravao svijet svojom prepoznatljivom bijelom rukavicom. Zapravo, mnogi misle da je Off The Wall (1979) bio Jacksonov prvi solo album, međutim tokom svog angažmana u izdavačkoj kući Motown Records kao glavni pjevač grupe The Jackson 5, Jackson je objavio četiri solo albuma s različitim komercijalnim i kritičkim uspjehom.
Music & Me bio je Michaelov treći solo album u tom periodu, originalno objavljen 1973. godine. Nakon debitantskog albuma Got To Be There i njegovog nasljednika Ben (oba objavljena 1972. godine), Music & Me prikazuje mladog Michaela kako prelazi iz čuda od djeteta sa slatkim, anđeoskim glasom u dijete koje se suočava s početkom puberteta. Sa samo 14 godina već je bio iskusan u studiju i na turnejama, sa brojnim hit albumima i singlovima, kako kao član grupe The Jackson 5, tako i samostalno.
Sniman između turneja i sesija sa grupom The Jackson 5, izbor pjesama na albumu Music & Me obuhvata period od osam mjeseci, pri čemu je Jackson odlazio u studio kad god bi se pojavila nova pjesma. Ovakav neujednačen pristup osjeti se na samom albumu, pa cjelokupan raspored pjesama djeluje pomalo nepovezano.
Ipak, to ne znači da Music & Me nema svojih trenutaka koje vrijedi poslušati.
Na primjer, uvodna pjesma albuma, obrada Stevie Wonderove With a Child’s Heart, donosi Jacksonov vokal koji lagano lebdi iznad melodije nalik na muzičku kutiju. Ovdje je opušten u interpretaciji, nudeći nježnu, smirenu toplinu koja vas privlači.
Slično tome, pjesme poput Up Again i Happy (tema iz filma Lady Sings The Blues) prikazuju Jacksona kao umjetnika u tranziciji iz malog djeteta u tinejdžera u nastajanju, što čini zanimljivo slušanje.
I tu leži dio složenosti ovog albuma. Čini se da su oni koji su donosili odluke bili rastrgani između želje da očuvaju Jacksona kao preslatko dijete i pritiska da ga predstave kao umjetnika koji sazrijeva. To se najbolje vidi u kontrastu između zaboravne pjesme Euphoria (koja zvuči kao da dolazi iz emisije Sesame Street), zatim patetične Too Young (obrada standarda Nata Kinga Colea), i snažnijeg, bluesom obojenog funka u pjesmama poput All the Things You Are i Doggin’ Around.
Dodatno neujednačenosti doprinose pjesme poput Johnny Raven i Morning Glow, koje zvuče kao odbačeni materijal grupe The Jackson 5 i brzo se zaboravljaju.
Ali naslovna završna pjesma albuma Music and Me je pravi dragulj i gotovo proročanski opisuje Jacksonov cjeloživotni odnos s muzikom. To je prelijepa, pomalo sablasna balada u kojoj Jackson nježno pjeva: „Zajedno smo već toliko dugo / Muzika i ja.“ U njegovom glasu osjeti se radost i optimizam koji nedostaju većem dijelu albuma, i stiče se dojam da se ovaj put zaista povezuje s onim što pjeva. Kada danas poslušate ovu pjesmu—u sjeni Jacksonove smrti 2009. godine—Music and Me dobija posebnu težinu i snažno dira emocije.
Sveukupno gledano, Music & Me djeluje neujednačeno i na kraju prilično neinspirisano. Iako postoje trenuci čistog pop užitka i možda čak nagovještaji kreativnog pravca kojim je Jackson bio predodređen da ide, cjelokupan utisak albuma je da je riječ o rutinskom projektu koji je izbacila Motown mašina, bez mnogo pažnje posvećene dosljednosti i kvalitetu pjesama i produkcije.
Iako Jackson daje sve od sebe s materijalom koji mu je bio na raspolaganju, njegov talenat je zasluživao bolje. Srećom, kao što je istorija pokazala, Jackson je nastavio rasti kao umjetnik unutar Motown sistema, a potom i procvjetao samostalno nakon promjene izdavačke kuće u narednim godinama.
albumism.com / MJLOE.net
U istoj kategoriji
